SVAKODNEVNO U 7:30 Vjerniče budi sretan što si Kristov!

ČITANJA:

SZ: Post 1,1–2,2 (ili 1,1.26-31a); Post 22,1-18 (ili 22, 1-2. 9a.10-13.15-18); Izl 14,15 – 15,1a; Iz 54,5-14; Iz 55,1-11; Bar 3,9-15.32 – 4,4; Ez 36,16-17a.18-28;

NZ: Rim 6,3-11; Ps 118,1-2.16ab-17.22-23; Mt 28,1-10

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Dragi slušatelji srdačno vas pozdravljam sa Hvaljen Isus i Marija!

Tišina groba Isusova postaje gromoglasna. Tako sam jučer završio naše razmatranje, a ovo današnje započinjem. Tišina je moćna, neda se ugušiti iako se često čini drugačije, suprotno, da je buka moćnija od tišine, nije tako. Prilazimo danas grobu Isusovu. Zašto?

Mi prilazimo Isusovim jaslicama, to nam je nešto naravno, rođenje čovjeka. Isto tako prilazimo grobu čovjeka jer nam je to donekle naravno, smrt i umiranje. A onda zalazimo u nadnaravno s mnoštvom pitanja. Tako u tišini dolazimo grobu Isusovu s pitanjem gdje je On? I onda nas vjera uvodi u Uskrsnuće. Grob je prolazan kao i mnoge postaje našega životnog puta. Je li moralo tako biti? Mora li s čovjekom tako biti?

Isus je morao postati čovjekom da bi sve ono zemaljsko učinio nemoćnim pred moćnim nebeskim, božanskim. Dok prilazimo Isusovu grobu prilazimo i svomu grobu. Mi prilazimo Isusovu grobu jer znamo da on nije tamo, nego u vječnosti. Tako je i s grobovima nas vjernika, tako će biti i s tvojim grobom jer ti vjeruješ u Uskrsnuće Isusovo i svoje.

Mi smo već po svome ljudskom liku zadobili besmrtnost, a po svome krštenju smo „ucijepljeni“ u Kristovu besmrtnost. I tako možemo naveliko promišljati što nam je sv. Pavao htio poručiti, a Crkva preporučiti na današnji dan, no ono presudno jest da svakog trenutka jesam svjestan svoje besmrtnosti. Zato konačno i slavimo Uskrsnuće Isusovo.

Ta će nas Istina večeras ili noćas okupiti u našim crkvama na Uskrsno bdijenje da bismo iskazali vjeru u tu Istinu. Nama će se u Crkvi pridružiti po krštenju novi članovi i tako i oni će biti ucijepljeni u Kristovu besmrtnost. I to je poseban razlog radosti. Ne što će nas biti više, nego što će nas biti više spašenih i na taj se način ponovo očituje smisao Isusovog Utjelovljenja, Muke, Smrti i Uskrsnuća.

Vjerniče Kristov budi sretan što si Kristov.