SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Filip Marić: Sve je moguće onome koji vjeruje!

ČITANJA:

Sir 1,1-10;

Ps 93,1-2.5;

Mk 9,14-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«

On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«

Riječ Božju tumači vlč. Filip Marić:

Isus je svoje učenike često poučavao i pripremao ih za djelovanje, posebno za dane kada on fizički više neće biti s njima. Ponekad je i njihove neuspjehe ili padove iskorištavao kako bi ih poučio nečemu ili ukazao na ono što ih muči. S jednom takvom situacijom susrećemo se i danas. Isus je u današnjoj situaciji, prije nego se susreo sa svojim učenicima i ocem opsjednutog dječaka, sišao s Gore. Gora je u Svetom Pismu uvijek mjesto susreta s Bogom. Isus se često povlačio na molitvu na mjesta gdje je mogao biti nasamo s Ocem. I sada se susreće sa situacijom u kojoj sluša kako su njegovi učenici nemoćni u susretu s opsjednutim dječakom, tj. ne mogu izagnati zloduha iz njega.

Lako je uočiti zbunjenost i nemir koji rastu kod učenika jer ne uspijevaju izagnati zlog duha iz izmučenog dječaka. Osjećaju se zabrinuto i nemoćno. Isto tako, lako je primijetiti kako se to ozračje zbunjenosti smiruje kada se Isus približava mnoštvu. Isus burno reagira na nedostatak vjere kodi ljudi. Na taj način pokazuje da neučinkovitost i nemoć učenika ima svoj uzrok u malovjernosti. Isto to naglašava i u razgovoru s dječakovim ocem: „Sve je moguće onome koji vjeruje“.

Isus koristi ovu situaciju kako bi naglasio važnost posta i molitve, sredstava po kojima primamo milost i duhovnu snagu kako bi se mogli boriti s djelovanjem zla u svojim životima, ali i svega onoga s čim se borimo i što nas pokušava odvojiti od potpunog zajedništva s Bogom.

Razmišljajmo danas kako se odnosimo prema molitvi i postu u svome životu, povlačimo li se na mjesta gdje možemo biti na miru s Bogom? Kakav je naš odnos prema postu?

Potaknuti današnjim evanđeljem i našim skromnim mucanjem, neprestano molimo Isusa za dar gorljive molitve, za srce koje je spremno za odricanje i žrtvu. Pokušajmo danas češće, kratkim strelovitim molitvama, moliti za dar snažne i duboke vjere riječima dječakova oca: „Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!“

Vlč. Filip Marić, upravitelj župe Jastrebarsko.