SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ksenija Leko: Roditelji prikažite svoje dijete Gospodinu, po Marijinim rukama!

ČITANJA:

vl.: Mal 3,1-4 ili: Heb 2,14-18;

Ps 24,7-10;

Lk 2,22-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 37 a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Božju tumači s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki

Na početku ovog odlomka Lukinog Evanđelja jasno vidimo da su se Josip i Marija držali Mojsijevog zakona, odnosno Zakona Gospodnjeg. Krenuli su u Jeruzalem da izvrše što je u Zakonu napisano, a na kraju odlomka čitamo kako kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem vratiše se kući, „a dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“ (Lk 2,40) U ovim riječima krije se poruka današnjim roditeljima, a možemo je ovako iščitati: prikažite svoje dijete Gospodinu, a najbolje vam je to učiniti po Marijinim rukama. Predajte svoje dijete Mariji, a ona će ga prikazati Bogu. I ne bojte se, ishod toga čina je za poželjeti. Dijete će vam rasti i jačati, napunjat se mudrošću i milost će Božja biti na njemu. Zar možete poželjeti nešto veće za svoje dijete?

Sada promotrimo dva lika koja se javljaju u ovom odlomku: Šimun i Ana. Šimun – pravedan i bogobojazan iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Taj isti Duh ponukao ga je da u pravi trenutak dođe u Hram i da se ispuni ono što mu je obećano: da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Kako je važno biti osjetljiv na pokrete Duha Svetoga da ne promašimo pravi trenutak – kairos i priliku Božje objave.

Taj Šimun izriče proročanstvo o Isusu i Mariji. Isus će biti postavljen na propast i uzdignuće mnogima i za znak osporavan, a Mariji će mač probosti dušu da se razotkriju namisli srdaca. I bî tako.

A Ana, ona je postovima i molitvom, danju i noću služila Bogu. I Bog je nagradi da je u pravi čas došla vidjeti Spasitelja.

Bog svojim prijateljima ne skriva svojih planova. I Šimun i Ana bijahu prijatelji Božji. Šimun je prijateljstvo s Bogom stekao pravednim i bogobojaznim životom, a Ana služeći Bogu postom i molitvama, danju i noću.

Eto nam puta najizvrsnijega da postanemo prijatelji Božji i da ne propustimo pravi trenutak, trenutak Božje objave!

s. Ksenija Leko