SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Matej Jovanovac: Duh Sveti pomaže ispravno rasuđivanje duhovnih stvari i čitanje znakova vremena

ČITANJA:

Gal 3, 7-14;

Ps 111, 1-6;

Lk 11, 15-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pošto Isus izagna đavla, rekoše neki iz mnoštva: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.« »Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.«

»Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.«

Riječ Božju tumači fra Matej Jovanovac:

Isus čini nešto za njega uobičajeno – izgoni zloduha. Gledajući Markovo evanđelje, prvo čudo koje Isus čini je oslobođenje opsjednutoga od nečistog duha. Slično je i kod Luke. Isusov dolazak označava obračun sa zlim silama. Kušnja u pustinji koja stoji na početku Isusova djelovanja nužna je pobjeda, jer po njoj zlodusi znaju tko je Krist, znaju da je jači od njih i da je došao uništiti kraljevstvo tame.

Može stoga zvučati čudno zašto Isusovi protivnici optužuju Isusa da surađuje sa zlim silama, štoviše, s poglavicom đavolskim. Da bismo to razumijeli, potrebno je razjasniti nekoliko stvari. Egzorcizam kao religijska praksa bio je poznat od davnina. Sve religije starog Bliskog Istoka su prakticirale neki oblik egzorcima. Do danas su sačuvani mnogi zapisi koji opisuju kako određeni obred izgleda, kojega boga treba zazvati u kojoj situaciji i sl. U nekim starim židovskim apokrifnim spisima također se opisuje tko i kako treba izvoditi egzorcizam i koje formule zazivanja treba izreći da bi se nekoga oslobodilo od zloga duha. Ono što je svim tim spisima zajedničko je zazivanje određenog božanstva koje je jače od zloduha i izgovaranje određenih religijskih ili magičnih formula. Možemo reći da je to bio standard toga vremena kojeg su prihvaćali svi narodi, bez obzira na vjeru. Ono što je zbunilo Isusove protivnike i razlog zbog kojega mu predbacuju da surađuje s poglavicom đavolskim jest taj što Isus, kada obavlja egzorcizam, nikada ne zaziva Boga niti koristi neku prethodno propisanu formulu. Isus kao da sam u svoje ime istjeruje zloduhe, tako što im prijeti, a oni bježe. Jasno je da su iz tog razloga Isusovi protivnici bili zbunjeni. Ako netko tako izgoni zloduhe, ili je Bog ili je jedan od njih. Odbacujući svaku pomisao da je Isus Bog, optužili su ga za ovo drugo.

U 9. poglavlju Lk evanđelja Ivan govori Isusu da su vidjeli nekoga kako u Isusovo ime izgoni zloduhe. Zato Isus govori svojim protivnicima u današnjem evanđelju – Po kome ih vaši sinovi izgone? Jer su očito, već za Isusova života, njegovi suvremenici prepoznali da je u imenu Isusovu posebna snaga i u njegovo su ime istjerivali zloduhe, iako nisu išli za njim. Isus zatim odgovara Ivanu da ne sprječavaju takvoga, jer „tko nije protiv vas, za vas je!“ (Lk 9,50). A u današnjem evanđelju Isus govori svojim protivnicima da tko nije s njim, protiv njega je. Onaj koji u Isusovu djelovanju ne vidi prst Božji, može samo postati protivnik Božjeg djela.

„Prst Božji“ spominje se u knjizi Izlaska, gdje i egipatski vračari prepoznaju da je Bog na djelu u onome što čine Mojsije i Aron. Također, prst Božji ispisuje deset zapovijedi na kamenim pločama. Vidimo kako je slika „prsta Božjega“ usko vezana za oslobođenje iz egipatskog ropstva. Isus, koji prstom Božjim izgoni zloduhe, čini nešto još veće i divnije.

Đavao je onaj jaki i naoružani. Pobijedivši ga u pustinji, Isus pokazuje da je jači. Ako čovjek, koji je trenutačno oslobođen od okova zloga, ne uzme Isusa za svoju obranu, prije ili kasnije će popustiti napastima zloga, koji se želi vratiti i ponovno okovati čovjeka. To je ono što smo čuli u Isusovu upozorenju. Kada đavao uoči gdje je čovjek slab, ponovno će ga tamo napasti. I ovdje možemo nazrijeti Lukin poticaj na ustrajnoj molitvi i budnosti, kako bi se čovjek mogao othrvati napastima. Jer na kome počiva Duh Sveti, kao što je počivao na Isusu, taj će biti pobjednik.

Ovaj nam evanđeoski odlomak govori da nije uvijek lako prepoznati djelovanje Božje. No u tome razlučivanju Sveto pismo nam daje mnoge smjernice. Najprije je važno ne ograničavati Boga. Ako Bog nešto nikad nije učinio, ne znači da neće kasnije, ili da već sada tako ne čini. Zatim, Isus nas uči da ćemo po plodovima prepoznati stablo. Njegovi protivnici nisu znali primijeniti to mjerilo kada su sudili i na kraju osudili Isusa. Stoga braćo i sestre, znajmo moliti Gospodina da nam daruje Duha Svetoga koji će nam pomoći ispravno rasuđivati duhovne stvari i čitati znakove vremena.

Isus je jedinstven. U Njemu je snaga. Dok čitaš Sveto pismo ili moliš u tišini, promatraj tu snagu i dopusti joj da uđe u tvoj život. Moli Ga da te oslobađa okova; i onih okova koje vidiš i onih koje ne vidiš.