SVAKODNEVNO U 07:30 Vlč. Željko Nestić: Budite si dobri!

ČITANJA:
Prop 1,2-11; Ps 90,3-6.12-14.17; Lk 9,7-9

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi. Riječ Gospodnja.

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji, draga braćo i sestre u Kristu!

Nekad se i nama nakupi svega i svačega, a često smo si sāmi krivi – odgađamo i onda se nakupi. Već od ranoga jutra mi na pamet padaju današnji problemi koji su se nakupljali i skupljali – a briga oko njih me, već od početka dana, iscrpljuje. Činimo stvari na svoju ruku, i unatoč glasu savjesti koji nas iznutra opominje da nešto nije kako treba – mi idemo kako se ono kaže: grlom u jagode. Zna se dogoditi da u takvim trenutcima učinimo nešto za što mislimo da će se stvari konačno urediti – udarimo, pa što bude! Samo da se riješimo tog pritiska. Nekada i to ispadne dobro. Herodu su smetale propovijedi Ivana Krstitelja, kako ga Pismo zove, „glas koji viče u pustinji.“ Smetale su mu njegove primjedbe kojima ga je upozoravao da nije dobro što je uzeo ženu svoga brata za svoju ženu. Glas ga je iritirao do te mjere da je dopustio da ga se ušutka. Nije ni danas nemoguće, da nekome tko se zauzima za istinu, ma kako ona bila gruba, ode glava. Herod se nije nadao da će ušutkujući glas tek otvoriti prostoru Riječi koja se utjelovila. U Isusu – Riječ je tijelom postala.

Herod je opet u panici, mislio je: riješio je problem – a tko je sad Isus? A ljudi su uvijek govorili, pa ni danas nije drugačije – o svemu svi sve znaju! I danas o Isusu govore jedni da je čudotvorac, drugi da je samo prorok, treći da je revolucionar, drugi pak da je čovjek kao i svi drugi, humanist – a nekada se govorilo čak kako je to lik iz mitologije! Herodu ništa nije jasno – glas je ušutkao, ali stvari nisu krenule nabolje kako je mislio. Glas koji viče u pustinji moguće i mene opominje na neki moj postupak koji već danima ili mjesecima vučem kao uteg za sobom – nije ga mudro ušutkati.
Možemo zamisliti što je sve Herod čuo i kakvi su sve glasovi dolazili do njega; a od svih glasova nekako je želio vidjeti baš Isusa. Budimo pozorni na glas koji nam govori, nemojmo ga ubijati jer nećemo ništa dobro postići – bolje je – dok ga još čujemo – obratiti pozornost na njega i poslušati što nam to govori.

Želim se danas uz ovo razmatranje Riječi Božje sjetiti jednog karmelićanina, o. Vjenceslava Miheteca. On je tako rado i živo govorio o Riječi Božjoj, – i često je upravo na radiju ujutro, bodrio i riječju Božjom umivao mnoge. Rodio se na današnji dan 1945., a u zagrebačkim Remetama bio je doma. Od njega smo mnogi jako puno naučili, on nas je oduševljavao svojim razmatranjima – a volio je jako Boga. Govorio bi u svojim radijskim obraćanjima: dobri i dragi ljudi. Kako je on često znao završiti, tako ću i ja danas ovo razmatranje savjetom: budite si dobri kao što je kruh dobar, ili kako piše na spomeniku koji su mu podigli na Bukovcu: „Dobri i dragi ljudi budite si dobri, kao što je vama dobar Otac nebeski.“

Hvaljen Isus i Marija!