SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Slijediti Isusa zahtijeva odvažnost, ustrajnost, vjernost i povjerenje

ČITANJA:

Mudr 9,13-18b;

Ps 90,3-6.12-14.17;

Flm 9b-10.12-17;

Lk 14,25-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!

Tko od vas, nakani graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.

Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

Za Isusom ide mnoštvo. Mnogi su se priključili povorci Isusovih učenika i odlučili krenuti za njim. U jednom trenutku Isus se okreće prema mnoštvu i počinje govoriti. Njegove riječi izražavaju jedan težak zahtjev. Lako se može steći dojam da Isus smatra da previše ljudi ide za njim i da ih treba na lijepi način potjerati od sebe. Ne muči se brojem ljudi. Brinu ga ljudska srca. Želi dati do znanja da se za njim ne može ići bilo kako, a opet – njegovo srce ima mjesta za sve.

Nakon Isusovog okretanja i zahtjeva, mogli bismo se pitati s Isusovim suvremenicima: „Pa tko si ti da si vrijedan ljubavi više od majke i oca, žene i djece, braće i sestara? Tko si ti da tebe više volimo od svoga života? I zašto želiš da nosimo križeve, da prihvatimo to najveće poniženje i sramotu? Pa tko si ti?“ Uistinu, Isusov učenik je onaj koji može prihvatiti ovaj zahtjev: ljubiti Isusa iznad svih i iznad svega. Mnogi su nam sveci, osobito prvih triju stoljeća kršćanstva, pokazali da će radije umrijeti, nego učiniti grijeh i povrijediti Isusa, da će uzeti svoj križ i ponijeti ga Isusu na slavu. Isus traži opredjeljenje: „Hoćeš li me slijediti u svemu ili nećeš – hoćeš li me ljubiti iznad svega i svih ili nećeš – hoćeš li me slijediti do smrti ili nećeš? Hoćeš li se odreći onoga što posjeduješ, kako bi bio moj učenik?“

Slijediti Isusa – biti Isusov učenik – zahtijeva odvažnost, ustrajnost, vjernost i povjerenje. Trebamo se odvažiti slijediti ga – jer zahtjevi svijeta omogućavaju lakši put. Potrebno je biti ustrajan – neprestano obnavljati odluku: Želim te slijediti! Isus treba našu vjernost – On vjeran ostaje, jesmo li svaki dan spremni biti Njemu na raspolaganju – da se može i po našem slabom životu proslaviti? Isus očekuje povjerenje, da se na Njega oslonimo uvijek i svugdje – ono blista u trenutcima kada je najteže, kada nam zemaljsko iskustvo kaže „odustani“, ali iskustvo učenika, iskustvo čovjeka vjere čuje „ustraj“, „idi“, „ne boj se“, „s tobom sam“.

Isusa se može slijediti na razne načine, u različitim životnim odabirima. Zato Isus poziva, one koji žele biti njegovi učenici, da sjednu, promisle i dobro odluče – poput graditelja kule i kralja koji se sprema na rat – može li odgovoriti zahtjevima Isusova poziva na nasljedovanje. Prije gradnje i borbe treba dobro promisliti. Poziv Isusovih učenika karakteriziraju gradnja i borba – sve podrediti da se kraljevstvo Božje gradi i probija u svijetu. Da bi se poziv ostvario, potrebna je odlučnost, promišljanje i potpuno predanje.

Gospodine, umnoži nam vjeru! Lako se oduševimo, ali brzo ohladimo. Valovi životnih briga žele prevrnuti lađu našega života. Ne daj da nas izazovi života odvoje od tvoje ljubavi. Nemoj biti prezahtjevan – ma, budi zahtijevan, ali daj te prepoznamo uza se, amen.

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša