SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Krist je s nama, prati nas na putovima našega života!
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
1Kor 2,10b-16;
Ps 145,8-14;
Lk 4,31-37
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Siđe Isus u Kafarnaum, grad galilejski. I naučavaše ih subotom te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova.
A u sinagogi se zatekao čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: »Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: »Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!«
I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.
Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:
Nakon neuspjeha u Nazaretu, gdje Božja riječ nije našla mjesta u tvrdim srcima Isusovih sunarodnjaka, Isus kreće na putovanje Galilejom i dolazi u grad Kafarnaum. Neuspjeh, dakako, nije Isusov, već onih koji nisu htjeli prigrliti silnu riječ Isusova nauka. Nazarećani su čuli ekskluzivu – radosna vijest navješćuje se siromasima, sužnji se oslobađaju, slijepima se vraća vid, potlačeni se puštaju na slobodu, počinje godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4, 18-19). Isus je Nazarećanima obznanio da ih je Bog pohodio, da je došlo vrijeme spasenja, da je On Spasitelj. A oni su ga izbacili iz grada i htjeli strmoglaviti s ruba brijega na kojem je sagrađen njihov grad. U Kafarnumu Isus je svesrdno prihvaćen. „Bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova“ (Lk 4, 32). Koje li milosti za one koji prihvaćaju Isusa! Prihvatiti Isusa neizmjeran je dobitak za onoga tko mu otvara vrata života.
U današnjem evanđelju koje izvještava o početcima Isusova djelovanja u Galileji, Isus se pokazuje silnim na riječima i očituje svoju božansku snagu i vlast nad zlom. Isus ima vlast nad nečistim dusima koji se pokoravaju njegovoj riječi. „Umukni i iziđi iz njega!“ (Lk 4, 35) Na Isusovu zapovijed đavao je nemoćan. Želi se uvući u sve pore našega života: osobni i javni život, u rad i odmor, međuljudske odnose, ali i naš odnos s Bogom; želi pokvariti, zatrovati i uništiti život. Istovremeno, želi Isusa – Sina Božja – našega Spasitelja – lažno predstaviti kao onoga koji opterećuje, sputava i uništava naš život. „Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš!“ (Lk 4, 34) Da, Isus je došao uništiti zlo – ne čovjeka. Isus želi čovjeka obnoviti, ojačati, ozdraviti – došao je da nas spasi. Tamo gdje živi i vlada Isus, gdje je Isus prihvaćen, đavao nema pristupa.
Kako se onda čuvati đavla odnosno kako prihvatiti Isusa u život? Molitva, traženje i prihvaćanje Božje volje, stav služenja i poniznosti, post i pokora, djela milosrđa, čitanje i življenje Božje riječi – ponad svega život od sakramenata – česta ispovijed i redovita euharistija – to su otvorena vrata za Isusa i prepreka zlu da nas uništava.
Ovoga tjedna, kada se mnogi hodočasnici spremaju pohoditi euharistijsko svetište u Ludbregu, na poseban način pozvani smo obnavljati svoju vjeru u euharistiju – nazočnost živoga Krista pod prilikama kruha i vina. Svećenik, koji je prije šesto godina slavio svetu misu, posumnjao je da se u svetoj misi snagom Duha Svetoga događa pretvorba kruha i vina u Kristovo Tijelo i Krv. Kada se trebao pričestiti iz kaleža, ugledao je tekućinu nalik svježoj krvi. Po tom čudesnom događaju Gospodin nas i danas poziva na vjeru i povjeravanje svoga života Njemu. U slavlju euharistije ne samo da primamo Krista, nego Krist prima nas. U euharistiji Krist se za nas predaje, a mi sebe predajemo Kristu. Pred tim otajstvom, rekao bi apostol Jakov, đavli dršću (usp. Jak 2, 19). A mi nemamo razloga za strah i drhtanje, nego savršeno pouzdanje u Krista – njegovu riječ, njegovu vlast i snagu. Ne dajmo se obeshrabriti: Krist je s nama, prati nas na putovima našega života!