SVAKODNEVNO U 7:30 Sestre Milosrdnog Isusa: Otvorimo se Kristu kako bi u naša srca mogao izliti svoje Milosrđe

ČITANJA:

Dj 5,12-16;

Ps 118,2-4.22-27a;

Otk 1,9-11a.12-13.17-19;

Iv 20,19-31

Tekst evanđelja:

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Božju tumače Sestre Milosrdnog Isusa:

Danas uz predivan blagdan Božjega milosrđa, u Evanđelju susrećemo Isusa, koji se nakon svog uskrsnuća, ponovno mora boriti s nevjericom svojih učenika. Današnji primjer nevjere je lik apostola Tome. Iako je dobio nadimak „nevjernik”, ipak u nama izaziva suosjećanje jer i sami ponekad osjećamo dileme ili sumnje u vjeri.

Toma ima srce koje je osjetljivo na Isusa i Njegove najdublje tajne. Ali on je i realan i praktičan čovjek. Vjeruje svom zdravom razumu. Često reagira s pesimizmom kad se suoči s Isusovim riječima. Taj pesimizam i vjera te zdrav razum jačaju u njemu još više nakon Isusove smrti. Toma je, kao i drugi učenici, polagao velike nade u Isusa. Njemu je posvetio cijeli svoj život i u njemu je pronašao smisao ovoga života. Nakon Isusove smrti, ostalo je samo razočaranje i praznina. Toma kao da se razočarao u Isusa, u svoga prijatelja i odbija riskirati svoju vjeru po drugi put, čak ne vjeruje niti svjedočanstvu ostalih apostola koje poznaje godinama, a koji su vidjeli Isusa kada njega nije bilo s njima.

Toma očekuje racionalne dokaze, i Isus ga je pustio da “bude u pravu” tih osam dana. Čekao je da sazrije u vjeru. Tada mu je otkrio drugu stvarnost, nakon izravnog susreta s Gospodinom apostol Toma sada može vidjeti probodene Kristove ruke i noge, može staviti prst u njegove rane, može doživjeti stvarnost rana Uskrsloga samim dodirom.

Dodirivanje Isusova tijela i rana znak je osobnog odnosa. Izražava ono blizinu, povezanost i povjerenje. Kod Tome pomalo nestaje pretjerano kritičan stav prema svemu što se događalo. Više se ne oslanja samo na sebe, nego se potpuno predaje Isusu, svome Gospodinu i Bogu. Njegova vjera “prelazi” iz razuma u srce.

Isus uspoređuje Tominu vjeru s onima koji ga nisu vidjeli, ali su povjerovali (Iv 20,29) i naziva ih blaženima. Ovaj naziv je blagoslov za sve nas. Postoje trenuci u našem životu kada ne vidimo, ne osjećamo, ne doživljavamo, a opet vjerujemo da smo u Božjoj ruci. To su iskustva tame u kojoj se ne osjećamo izliječenima, oslobođenima, ne nalazimo utjehe, ne vidimo svjetlo, ne osjećamo Božju blizinu… Pa ipak, zahvaljujući Božjoj milosti i Božjemu milosrđu, ostajemo u vjeri.

Razmišljajući o današnjem evanđelju i blagdanu Božjega milosrđa kojega danas slavimo ne možemo, a da se ne prisjetimo sv. Sestre Faustine koja je kao apostolka Božjega milosrđa iskusila što to znači djelovanje tog istog Božjega milosrđa u svakodnevnom životu. Ona je od Gospodina dobila tu veliku milost i mogla ga je ugledati u svom sjaju koji se može vidjeti ovdje na zemlji, na Isusov poticaj po sv. Faustini ostavljena nam je i slika Milosrdnog Isusa za koju je sam Gospodin rekao da gdje bude postavljena da će on sam blagosloviti to mjesto.

Uronjeni u otajstvo milosrđa te potaknuti primjerom sv. Tome i sv. Faustine, otvorimo Gospodinu svoja srca kako bi u njima prebivao Njegov mir, jer on danas dolazi k nama i govori „Mir vama.“ Neka naši domovi budu mjesta na koja Gospodin može uvijek rado doći i prebivati. Otvorimo se na Krista kako bi on u naša srca mogao izliti svoje Milosrđe. Ponavljajmo često „Isuse, uzdam se u Tebe“ i dopustimo da taj zaziv ovlada našim životima.

Sestre Milosrdnog Isusa.