SVAKODNEVNO U 7:30 Sestre Milosrdnog Isusa: Budimo potpuno predani Isusovi učenici

ČITANJA:

Dj 3,11-26;

Ps 8,2a.5-9;

Lk 24,35-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.

Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!

Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Božju tumače Sestre Milosrdnog Isusa:

U današnjem Evanđelju vidimo jedanaestoricu učenika koji se nalaze zajedno, kao da žele ojačati svoju vjeru u sve ono što se dogodilo posljednjih dana. Suprotno radosti Uskrsnuća, učenici na dolazak Gospodina, ne reagiraju s radošću, već s užasom i strahom. Lakše im je vjerovati da vide duha nego moć pobjede nad smrću. Ispada da je smrt, a s njom prolaznost, bol, patnja i svako zlo jače od Boga, kojeg apostoli, kao pobožni Židovi, poznaju od djetinjstva.

Strah i bol i radost navode apostole na nevjeru, jer je ona osnova njihovih reakcija. Možda i ja poput učenika ne vjerujem u potpunosti, jer imam previše stvari koje me bole i koje ne razumijem? Ipak, to Bog je istina!

U opisima susreta Uskrsloga s učenicima, sv. Luka ponavlja određenu temu – nerazumijevanje proročanstava i nesposobnost da ih se poveže s Isusom. Tek tada, nakon što Učenici vide Gospodinove rane, nakon što jedu s Njim, učenici postaju vjerni svjedoci uskrsnuća.

Isus otvara oči svojim učenicima. On im je “pokazao svoje ruke i noge”, pa ih je čak potaknuo da ga dodirnu. U tome kao da opet nastupa Isusova poniznost, koja se, takoreći, spušta na razinu čovjeka „privezanog“ za tjelesno, odnosno na ono što se može vidjeti i dotaknuti.

Isus ne kori svoje učenike zbog njihove nevjere, ne ostavlja ih same u toj magli sumnji, čak im niti ne zamjera, ali dolazi njima i želi susret ispunjen milosrđem i nježnošću. Ulazi u njihovu stvarnost u kojoj se nalaze. Isus stoji usred njihove nevjere da tamo donese mir.

Isus nam je ostavio put, i na tome putu susreta sa Gospodinom i mi sami možemo Ga dotaknuti. Sveta Pričest je trenutak sjedinjenja duše s Kristom. Koji li samo veliki dar i snagu za život možemo dobiti kroz taj dar Božje ljubavi prema nama.

Isusa možemo dotaknuti u svakoj drugoj osobi, svakome kome možemo i želimo pomoći. Mnogi sveci upravo na taj način objašnjavaju izravan kontakt s Bogom, trenutak kada su pomagali onima koji su bili odbačen od svih, a u očima tih ljudi pronašli su Kristov pogled.

Susret s Uskrslim ispunjava srce čežnjom koja se ne može u potpunosti zadovoljiti na zemlji. Trudimo se što bolje koristiti na zemlji susrete s Gospodinom u molitvi, u iskustvu bivanja s bližnjim, u duhovnom životu.

To kako će nas Gospodin voditi kroz naš život ne ovisi o našim naporima i željama. Naša jedina odluka bi trebala biti ostati i prihvatiti ono gdje nas je on sada postavio. Naš poticaj neka bude želja da slušamo glas Duha i da se pokoravamo tome vodstvu. Bez potpunog i bezgraničnog pouzdanja u Boga i Božju providnost bit ćemo samo ti koji neprestano sumnjaju u djela Božja i Božje putove.

Neka nam ovo predivno vrijeme Uskrsne osmine bude poticaj kako biti potpuno predanim Isusovim učenikom, oslanjajući se na to što on ima za naš život, jer jedino je to pravedno i istinito. Ostanimo u mislima zajedno s učenicima koji su prije nas prošli put sumnji, ali koji su u konačnici povjerovali u Uskrsnuće i njega živjeli u svakodnevnom životu. Budimo primjer Kristova Uskrsnuća u svojim obiteljima i zajednicama, budimo Kristov mir i donosimo ga drugima.

Sestre Milosrdnog Isusa.