SVAKODNEVNO U 7:30 Sestre Milosrdnog Isusa: Vjera se kroz ljubav produbljuje!

ČITANJA:

Dj 2,36-41;

Ps 33,4-5.18-20.22;

Iv 20,11-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Riječ Božju tumače Sestre Milosrdnog Isusa:

U Evanđelju čitamo prekrasan odlomak u kojem Marija Magdalena iskazuje ljubav, čast i odanost Isusu. Nakon obraćenja, ona uistinu, istinski vrlo snažno živi svoju vjeru. Ona to svjedoči svojim životom. Bila je s Isusom do kraja, na Kalvariji. Iskustvo Isusove muke još ju je više promijenilo. Kroz ljubav se njezina vjera produbljuje. Ona prolazi svojevrsnu formaciju u izravnom kontaktu sa samim Spasiteljem. Njezin odlazak do groba i potraga za Tijelom Isusovim simbolički je prikaz duše koja je već otišla daleko na svom putu jedinstva s Bogom.

Marija Magdalena je s ostalim ženama otišla do groba, iako su one znale da ne mogu same odmaknuti kamen. Ljubav ih je natjerala na to. Ljubav nas često tjera da činimo naizgled nelogične stvari. U njima su još uvijek živi događaji velikoga petka. U njima je živi Isus kojega su poznavale posljednje tri godine. Odlaze pomazati Tijelo znajući da se ono sigurno počelo raspadati. Za one koji su ih promatrali njihov odlazak na grob nije u potpunosti razumljiv niti logičan. Dolaskom na grob Marija Magdalena ne nalazi tijela Kristova. Osjeća se bespomoćnom. Ne razumije što se moglo dogoditi. Međutim, ona ne odlazi sa groba, ali tamo ostaje.

Tada se počinje događati nešto izvanredno. Ona vidi anđele i razgovara s njima. Stječe se dojam da nije do kraja svjesna posebnosti ovog razgovora. A onda stane pred Isusa ne shvaćajući isprva da je to on. Stalno pita za Isusovo tijelo i želi da joj kaže gdje se nalazi. Želi ga uzeti. Tek kad Isus izgovori njezino ime, prepoznaje ga i kaže mu s velikom nježnošću i ljubavlju: Učitelju!

Naša duša prolazi kroz određene faze na svom putu do jedinstva s Bogom. Postoji obraćenje, postoji iskustvo milosrđa, postoji i žar ljubavi, ali postoji i, kako se sve više približavamo Bogu, iskustvo Isusova križa. Duša počinje spoznavati Njegovu bit, znači – to jest pravu ljubav. Magdalenino razumijevanje ljubavi se mijenja. Moglo bi se reći da je u početku voljela tek ljudskom snagom. Marija Magdalena tek kada je došlo do groba i suočila se s time da je on prazan, osjeća svu svoju nemoć. Do sada je imala nešto što ju je držalo, nešto što je mogla učiniti – doći i pomazati Tijelo. Na taj je način htjela izraziti svoju ljubav. Sada više nema što učiniti i ništa ne može učiniti. Ona ostaje bespomoćna.

Ovo iskustvo duše može biti vrlo bolno. Ona nema više ništa. Ne osjeća Gospodina. Čini joj se da se udaljio od nje. Ono što Magdalena još ne razumije je to da je ovo jutro, jutro Uskrsnuća. Ona polako ulazi u novi život, novo iskustvo zajedništva s Bogom. Sada je otvorena duhovnom svijetu kroz svoju poniznost rođenu iz bespomoćnosti i nemoći. Magdalena vidi Anđele i razgovara s njima. Ne razmišlja o tome koliko je to izvanredno. Ona je zauzeta traženjem svoje Ljubavi, žudi pronaći Isusa. Nedostaje joj. Nije ni primijetila da je u duhovnom svijetu i da se u njemu pokreće. Isto je i s našom dušom. Doživljava bespomoćnost. Shvaća da se sama od sebe ne može približiti Bogu. Duša ako prihvati ovo iskustvo Božje odsutnosti, ako ga prihvati u poniznosti, iako ono može i dulje trajati, duša čeka, ne odustaje, ali čezne i traži Boga.

Na putu do sjedinjenja s Bogom bit će takvo vrijeme osjećaja potpune praznine, usamljenosti ili čak napuštenosti od Boga. Marija Magdalena, unatoč činjenici da je Grobnica bila prazna, ostaje na mjestu. Osjeća se bespomoćno, ali ne napušta ovo mjesto. I dalje se nada da će pronaći Isusa. Isus danas stoji pred svakim od nas i izgovara naše ime. A mi, puni emocija, možemo samo pasti pred njegove noge da mu kažemo „Učitelju“.

Razmišljajući o ovom odlomku Evanđelja, molimo se da Duh Sveti pomogne duši da izdrži u ovom stanju bespomoćnosti s povjerenjem i poniznošću. Neka se i u nama dogodi jutro Uskrsnuća.

Sestre Milosrdnog Isusa.