SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Silvio Košćak: Pratimo i za svakodnevni život upijajmo primjere koji su nam dani u Kristu patniku

ČITANJA:

U procesiji s grančicama: Lk 19,28-40;

U misi: Iz 50,4-7;

Ps 22,8-9.17-20.23-24;

Fil 2,6-11;

Lk 22,14 – 23,56

Nedjelja je muke Gospodnje – Cvjetnica. U misi se čita izvještaj o muki Gospodina našega Isusa Krista iz evanđelja po Luki.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

„Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23, 46)! Evanđelje svetoga Luke govori o tome kako je Isus Krist umro u agoniji. „Uzmite u obzir da je to lice, tako nemilosrdno nagrđeno, bilo lice samoga Boga. Obrve sve krvave zbog trnja, sveto tijelo izloženo pogledima i razderano bičem, ruke pribijene na križ, a nakon toga bok proboden kopljem: to je bila krv i bok i noge samoga Boga“ (Sv. John Henry Newman, The Tears of Christ. Meditation for Lent, 170.). Ovakvu patnju prihvatio je, jer je to bila volja Njegovog Oca. Prihvatio je muku zbog ljubavi prema svima nama, prema ljudima svih vremena. Njegovom poslušnošću postignuto je naše spasenje i otkupljenje.

Strašno je gledati kako neka osoba umire u agoniji! Možemo samo zamisliti kroz što je sve prolazila Majka Marija koja je cijelo vrijeme uz njega, koja je do same smrti uz svoga sina. Neki roditelji radije bi sami trpjeli, nego gledali svoju djecu kako trpe. Krist je na križu pokazao snagu koja se kontrolira. Drugim riječima, pokazao je što znači biti krotak, što znači dopustiti da te se ponižava iako znaš da si u pravu. Nama ljudima to često tako teško pada.

Svake godine iznova ulazimo u razmatranje Kristove muke. Sad tugujemo, ali znamo da je pobjeda Njegova. Znamo da ovo nije kraj, nego sjeme lijepog i slavnog početka za našeg vladajućeg Boga i one koji vjeruju u Njega. Ovo je ujedno prilika da mnogi ljudi našeg vremena, po našim dobrim djelima učinjenima u otvorenoj ljubavi za svakoga, vide razlog naše vjere.

Odlučimo se danas približiti našem Gospodinu kroz promišljanje o patnji kojoj se slobodno iz ljubavi podvrgao, sve da bude bliže nama. Odlučimo se danas slijediti njegov primjer. Slijedimo njegovu ljubav prema slušanju i izvršavanju Božje volje. Slijedimo i njegovu ljubav prema ljudima s kojima je želio biti jednak. Ljubimo ponizno i ponosno sami sebe, ljubavlju kojom nas same ljubi Bog i, polazeći od toga, ljubimo svoje bližnje kao same sebe. Postoji ljubav koja prima, ljubav koja dijeli, ljubav koja daje, i konačno ljubav koja se žrtvuje. Ako ćemo jednom kao kršćani moći reći da više ne tražimo sebe, kao što ni Krist nije tražio svoja božanska prava, živjet ćemo najsretniji mogući život i ljubav Božja postat će kroz nas vidljiva svakom čovjeku bez razlike. Pred nama su najsvetiji dani liturgijski dani crkvene godine. Pratimo ovih dana i za svakodnevni život upijajmo primjere dane nam u Kristu patniku, kako bismo mu svojom ljubavlju uzvratili za sve što je učinio za nas te kako bismo sami svim ljudima postali svjetlo koje vodi jedinoj domovini koju imamo, onoj vječnoj na nebesima.

Vlč. Silvio Košćak, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu