SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Božja riječ zadnja progovara!

ČITANJA:

Pnz 30,15-20;

Ps 1,1-6;

Lk 9,22-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!

Vrlo često u našim poimanjima Boga, znamo ga ukoričiti u parametre koji nam odgovaraju te ako se kojim slučajem dogodi da nam netko pokuša oboriti naše pretpostavke, dolazimo do stanja zbunjenosti i revolta. Jer tko je taj drugi da nam nameće kakva slika Boga treba biti u nama samima te tko je taj netko da nam govori tko to Bog uopće jest. Sličan problem su imali i Židovi u Isusovo vrijeme. Cijelo vrijeme su očekivali Mesiju koji će ih izbaviti iz ropstva Rimskoga Carstva mačem i prolijevanjem krvi. Slika Boga je, prema tome, bila potpuno politički orijentirana. A Isus radi upravo suprotno.

Evanđelist Matej, citirajući proroka Zahariju nam donosi sljedeće: “Recite izraelskomu narodu: Evo, dolazi tvoj Kralj, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladomu magaričinu.” Dakle, Bog ruši tuđe slike o Bogu. Kakve li sramote! Da priča bude još delikatnija, ruši koncepte Boga cijelog naroda i njihovog religijskog vodstva. Stoga će ga oni i vrebati da ga razapnu. Zanimljivo je uočiti da Isus nikad nije imao problema sa onima koji su grešnici i koji su bili spremni pokajati se. Dapače, družio se s takvima i on je bio njihov Bog. Bog malenih, prezrenih i odbačenih. Vidimo kako je cijelim evanđeoskim narativom protegnuta slika da je Isusu bila problematična grupa ljudi koji su mislili da imaju pravo u svemu, a pogotovo o pitanjima govora o Bogu.

Koliko se često taj farizej, pismoznanac, starješina i svećenik glavar nalazi u nama samima kad god nekoga osudimo zbog toga što drugačije, ali i počesto plodonosnije, razmišlja o Bogu i djeluje u njegovo ime. Nije ni čudo da se onda takvi, poput Isusa, doživljavaju kao prijetnje društvu. A svaku prijetnju kao takvu, treba što prije odstraniti. Poznato nam je kako je i tadašnji kolektiv odstranio rak ranu svoga organizma. No, Božja je riječ ona koja zadnja progovara. Bljeskom uskrsnog jutra on kao nikada od postojanja svijeta nije potvrdio svoju suverenost i autonomiju nad svime što postoji. Tim činom nam nije uklonio nadu. Ali Isus, svjestan da neće svatko moći, grubo rečeno, imati priliku završiti svoj život na isti način kao i on, nudi nam mogućnost svakodnevnog neprimjetnog uzimanja naših muka, briga i tjeskoba da bi zagledani u njegov lik i mi iskusili onaj kozmički događaj kojim je on bio zahvaćen. Možda su ti križevi naša ega, ponosi, narušeni odnosi u obitelji, nedostatak povjerenja. Bilo što. Jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM