SVAKODNEVNO U 7:30 vlč. Jozo Jurić: Bog i nama dovikuje - ne boj se!

ČITANJA:

Iz 6,1-2a.3-8;

Ps 138,1-2a.2bc-3.4-5.7c-8;

1Kor 15,1-11;

Lk 5,1-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Sestre i braćo!

Vjerujem da ćete se mnogi gurati oko Isusa da čujete Njegovu riječ kao i ono mnoštvo na obali Galilejskog jezera. Što vas zapravo nuka ili potiče ili motivira da pođete i čujete Njegovu riječ? Što je to u vama? Dobro je da si to danas odgovorite.

Isus zbunjuje svojim zahtjevima. On nalaže Petru da u sred dana isplovi na pučinu i baci mreže za lov. Petar je iskusni ribar i zna da se to tada ne čini. On to ipak čini na Isusovu riječ. Isus sve izvrće naglavačke. Događa se čudo.

Važno je da je to bilo na Isusovu riječ koja je često suprotna i zakonima prirode koju je On takvom postavio. Ali treba izvesti (izveslati) na pučinu, na nepregledne obzore kojima ne samo da ne vidimo kraja nego ne poznamo ni same pogodnosti ili nepogodnosti niti sam ishod. On zna.

Koliko smo se puta pitali što nam je činiti, osobito pred neke važne životne odluke. Koliko smo se puta pitali u ovim godinama pošasti? Kad god smo htjeli mogli smo čuli glas u svojoj duši, u savjesti poput onoga „ma samo idi i ne boj se“. I kad god smo se poveli za tim glasom bilo je dobro.

Ne znamo kakva je bila reakcija Petrovih drugova, jesu li ga poticali da učini kako mu Isus govori ili ga od toga odvraćali govoreći mu da je to skroz nešto besmisleno. I mi imamo sigurno takvih iskustava, kada nam je Bog govorio u duši ili savjesti što nam je činiti, a glasovi mnogih oko nas drugačije ili suprotno su govorili. Nastajala je zaglušujuća buka. Što tada treba činiti? Otići u tišinu i čuti Njegov glas.

Znam da se u Njegovoj blizini osjećamo grešno i nedostojno poput Petra i da bismo najradije pobjegli, no On i nama dovikuje „Ne boj se“. Dobro je da se osjećamo grešno i nedostojno jer to i jesmo. No, On nas treba. A i mi Njega. U svemu tome nismo sami.

Zato i jest u Bibliji napisano „Ne boj se ili ne bojte se“ 365 puta, za svaki dan u godini. Neka vama i svima na vašim životnim obzorima bude blagoslovljen „ribarenje“ u svako doba dana i noći.

Vlč Jozo Jurić, župnik župe Svetog Leopolda Mandića u Požegi.