SVAKODNEVNU U 7:30 Dr. Đurica Pardon: Potrebna nam je pouka razumijevanja Božje riječi

ČITANJA:

2Sam 1,1-4.11-12.19.23-27;

Ps 80,2-3.5-7;

Mk 3,20-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Sukob s farizejima, zaslijepljenost mnoštva vlastitim problemima, neuspješno izbjegavanje gužve u pustinji, tek kratak boravak u osami brda sa svojim učenicima označili su početak Isusovog javnog djelovanja. O svemu smo tome slušali ovih dana u tjednu priprave za nedjelju Božje riječi. U javnosti Isus nije imao mira. Mnoštvo ga je opsjedalo. Očekivalo bi se da će kod kuće moći malo otpočinuti i doživjeti prijateljsko okružje članova svoje obitelji. Međutim, ni ovdje nema mira ni počinka, ali ni razumijevanja ni vjere.

Isus se vraća u kuću. U to vrijeme bio je smješten u Šimunovom i Andrijinom domu u Kafarnaumu. Opet se skupilo mnoštvo. Nema mira. Ljudi su često bezobzirni. Nisu mogli na miru ni jesti. Često se to događalo i Isusu, a kasnije i njegovim učenicima. Mnoštvo ne daje Isusu malo mira da se pobrine za svoje osnovne potrebe. O Isusovom čudnom ponašanju čulo se do Nazareta. Nije ni čudo da su se članovi Isusove obitelji, njegovi rođaci i prijatelji, zabrinuli za njega. Isus se nije mogao brinuti sam za sebe, za svoje fizičke potrebe. Doživljavali su ga nesposobnim za samostalan život, pa su smatrali da je njihova dužnost pobrinuti se za njega. Nije se pravilno hranio. Nije se odmarao. Rano bi ustajao. Noću bi bdio. Očito je imao problema sa snom i spavanjem. Izgledalo je kao da Isus ima psihičkih problema. Htjeli su ga obuzdati. Dolaze s nakanom da ga smire i odvedu u Nazaret, njegovoj kući, pa i na silu.

Shvatljivo je da mnoštvo koje je mislilo samo na sebe i svoje potrebe ne razumije Isusa i ne cijeni ga kao osobu. Prihvatljivo je da mnoštvo traži čudotvorca, a ne uočava u Isusu Sina Božjega. Međutim, čak i članovi Isusove obitelji ne shvaćaju, ne razumiju i ne vjeruju. Smatraju da je Isus malo skrenuo s uma, da je psihički bolesnik. Kojeg li nerazumijevanja i kako li je duboka nevjera čak i Isusovih najbližih, čak i članova njegove matične obitelji! Njegovu revnost oko širenja Božje riječi, njegovo zauzimanje za potrebe naroda, najbliži članovi obitelji od kojih bi se očekivala podrška i razumijevanje, sve to shvaćaju psihičkim poremećajem, gubitkom smisla za realnost. Jednom riječju – ludošću.

Smijemo li optužiti članove Isusove obitelji za ovakav postupak? Vjerojatno ni oni sami nisu poznavali sve ono što je zapisano o Mesiji. Očito je da nisu u Isusu prepoznali Sina Božjega. I njima je trebala pouka razumijevanja Božje riječi. Navještaj Evanđelja bio je potreban i njima. Biblija je mnogima od njih bila nepoznata knjiga. Kako li je to čest slučaj i u našim vjerničkim obiteljima?! Dogodi se čak da čitanje Biblije neki članovi naših vjerničkih obitelji smatraju vjerničkim „fanatizmom“ i oblikom vjerničke „zaluđenosti“.

Dok se pripremamo za Nedjelju Božje riječi valja i nam imati pred očima članove svoje obitelji. Bibliju, koju ste jučer postavili na svečano mjesto u svojoj kući, danas otvorite i pročitajte koji odlomak zajedno. Razgovarajte o poruci koju ste čuli. Svatko od članova obitelji može kazati što je čuo i što mu pročitana riječ Božja kaže. Naučite pokoji redak svetog teksta napamet i često ga u sebi ponavljajte. Pokušajte svakodnevno izabrati jednu rečenicu Svetog Pisma i o njoj razmišljati. Neka čitanje Božje riječi bude često na dnevnom redu u vašoj obitelji.

Doc. dr. sc. Đurica Pardon,
voditelj hrvatskog katoličkog biblijskog djela, župnik u Punitovcima.