SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Hrvoje Zovko: Za ulazak u Iskustvo Boga potrebna je poniznost

ČITANJA:

1Iv 1,1-4;

Ps 97,1-2.5-6.11-12;

Iv 20,1-8

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Dragi brate i draga sestro, hvaljen Isus i Marija!

Današnje evanđelje predstavlja nam Isusovo ukazanje Mariji Magdaleni. Smrću Isusa, njezina velikog prijatelja, ona gubi smisao života. Međutim, Marija Magdalena ga ne prestaje tražiti. Odlazi do groba kako bi ponovno srela onoga koga joj je smrt ukrala. Postoje trenuci u životu kada se sve sruši. Čini se da je sve gotovo. Smrt, katastrofe, boli, razočaranja, izdaje! Toliko stvari zbog kojih možemo izgubiti tlo pod nogama i koje mogu proizvesti duboku krizu u nama. Ali može se dogoditi i nešto drugačije. Odjednom, susret s istinskim prijateljstvom, kao susret Marije Magdalene i Isusa koji se donosi kasnije, može dati smisao našem životu i otkriti nam da je ljubav jača od smrti i poraza.

U to je čvrsto vjerovao i čovjek koji u evanđelju, koje smo čuli, vodi trku s Petrom. To je sveti Ivan čiji blagdan danas slavimo. Petar i Ivan otrčali su do groba i našli ga otvorenog i praznog. Zatim su prišli i “sagnuli” se da uđu u grobnicu. Za ulazak u misterij, za ulazak u Iskustvo Boga, potrebno je sagnuti se, spustiti. Samo oni koji se ponize mogu uroniti u misterij Isusa Krista, biti preplavljeni Njegovom ljubavlju i oproštenjem i mogu ga slijediti na Njegovom putu.

Svijet nam predlaže da se nametnemo pod svaku cijenu, da se natječemo, da se afirmiramo ne pitajući koliko košta, da cilj opravdava svako sredstvo, da je bitno ostvariti se i biti uspješan bez obzira na posljedice… Međutim, kršćani su, milošću Krista koji je umro i uskrsnuo, lice drugog svijeta. Oni su lice svijeta i logike Isusa Krista u kojem pokušavamo živjeti u službi jedni drugima, ne u arogantnosti i gaženju leševa u bilo kojemu smislu, ne u takozvanoj toleranciji, već u sebedarju i ljubavi.

Komentirajući ovo evanđelje na blagdan sv. Ivana 2018. godine, papa Franjo rekao je: „Ovo nije slabost, već prava snaga! Tko u sebi nosi snagu Božju, Njegovu ljubav i Njegovu pravdu, ne treba se služiti nasiljem, već govori i djeluje snagom istine, ljepote i ljubavi.“

Promatrajući ubrus koji nije bio uz povoje nego savijen na jednom mjestu (usp. Iv 20,7) i vraćajući se na početnu misao kako nam se kao i Mariji Magdaleni ponekad može učiniti da Isus nije u našemu životu i da smo samo, zavirimo još malo u riječ koju nam donosi Ivan. Naime, židovska tradicija govori da je savijeni ubrus gesta u odnosu gospodara i sluge – gesta koju je jedno židovsko dijete dobro poznavalo. Kada je sluga pripremao i pospremao stol za gospodara, želio je biti siguran da stavlja i uklanja stvari u pravo vrijeme. Kada je stol bio pripremljen, sluga je čekao sve dok gospodar nije završio s jelom. Po završetku jela Gospodar bi ustao, zgužvao ubrus i ostavio ga na stolu. Zgužvani ubrus značio je: „Gotov sam“. S druge strane ubrus uredno svijen uz tanjur, znači da sluga ne smije dirati stol, jer ostavljen svijeni ubrus znači: „Vratit ću se!“

Brate i sestro, slaveći prvi dolazak Gospodina Isusa Krista i pripremajući se za onaj drugi, molimo zagovor sv. Ivana kako bi se između ta dva dolaska dogodio onaj ključan, a to je dolazak Isusa Krista u tvoje i moje srce.

Vlč. Hrvoje Zovko