SVAKODNEVNO U 7:30 S. Marija Dijana Mlinarić: Otvori nam oči Gospodine za istinu koju živimo i oprosti za nevjernost
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Iz 41,13-20;
Ps 145,1.9-13b;
Mt 11,11-15
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje.«
Riječ Božju tumači s. Marija Dijana Mlinarić, Karmelićanka Božanskog Srca Isusova:
U današnjem evanđelju Isus hvali svog rođaka Ivana Krstitelja, najvećeg od svih ljudi. On je prorok još uvijek vezan uz Stari zavjet, grub čovjek, složena osobnost, glasni kritičar loših običaja svog vremena. Ivan je simbol svih Božjih svjedoka koji su pobuđivali – i probuđivali proturječja do te razine da se i silom htjelo zaustaviti te riječi. Tada, kao i danas, istina koja dolazi od Boga, otkriva licemjerje svih moćnika i vidimo u ono vrijeme kako je Herod htio sve ugušiti, izbrisati jer – proroštvo koje uznemiruje i ukazuje na ono što ne valja često ne odgovara ljudima na vlasti.
Kraljevstvo Božje često podnosi silu. Svjedoče to milijuni kršćana koji su ubijeni dvadesetom stoljeću. Mnogi kršćani, redovnici, misionari, katehete, koji su ukazivali i ukazuju na zlouporabe i nepravde našeg vremena koje ne donosi razvoj nego sve veću ovisnost – platili su to svojim životom. A plaćaju i danas sve više.
Biti kršćanin danas zahtjeva sve veću hrabrost i odlučnost. Poticaj možemo vidjeti u liku Ivana Krstitelja kojeg nam Božja riječ stavlja za primjer. Najviše poticaj za buđenje i osvješćivanje gdje se nalazimo i kako živimo svoju vjeru.
Društvo i mentalitet današnjeg vremena veliku važnost daje ugodi i komotnosti pa bi i mi vjernici često htjeli živjeti kršćanstvo iz ugodnog naslonjača kroz udobne i površne pobožnosti ne baveći se previše niti sobom, a niti potrebama i situacijama drugih…ali to nije održivo. To brzo propada jer nije autentično. Ili jesi ili nisi. Do kraja ili nikako.
Danas je vrijeme iskrenih i odlučnih – a ne površnih i oholih – jer svjedočenje Gospodina Isusa zahtjeva potpuno predanje i hod protivan struji današnjeg vremena. To je hod istine u ljubavi koja otvara oči srca osobe koja vjeruje i živi Evanđelje.
Promisli da li te kada govor o vjeri, Crkvi, Evanđelju koštao izrugivanja?
Toliko nam je ponekad silno stalo do afirmacije okoline u kojoj se nalazimo da smo spremni žrtvovati i svoje dostojanstvo i poštenje na radnom mjestu, spremni smo čak i prihvaćati neugodne šale na račun vjernosti svom supružniku. Spremni smo šutjeti kad se zlostavlja nedužan i slab, spremni smo zažmiriti na laž i krađu. Sve u ime straha za egzistenciju, u ime želje da se uklopim, ne talasam…itd.
To se događa, prijatelji, u našim nazovi tolerantnim vremenima koja su sve samo ne tolerantna. Ako ste pomalo politički nekorektan površan kršćanin, niste fanatik, ali ako ste vjerni suštini Evanđelja, treba biti spreman na razne vrste pritisaka i progona.
Kraljevstvo nebesko se silom probija i nema te ljudske sile koja ga može zaustaviti. Život nam Ivana Krstitelja svjedoči o tome. I ne samo život nego i smrt. Ono što nas raduje jest činjenica da ta smrt nije bila besplodna. Dapače svaki naš križ, žrtva nošena s Gospodinom ili podnesena zbog Njega unatoč težini donosi u srcu radost i plodnost života koja se često proteže puno dalje nego možemo i zamisliti.
Otvori nam oči Gospodine za istinu koju živimo, oprosti nam za svaku nevjernost, povučenost, strašljivost. Daj nam hrabrosti, Gospodine započeti danas ispočetka, daj nam žar mučenika i jednostavnost proroka. Maranathà, dođi Gospodine Isuse!