SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Homjak: Svakodnevne nesigurnosti nas potiču na budnost i spremno iščekivanje Spasiteljevog povratka

ČITANJA:

Dn 7,2-14;

Otpj. pj.: Dn 3,75-81;

Lk 21,29-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu: „Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.“

Riječ Božju tumači vlč. Josip Homjak:

Sveti Ivan u proslovu svog evanđelja progovara o Isusu kao Riječi Božjoj. Riječi koja je sam Bog i koja se utjelovila, postala čovjekom te koja nam je progovorila o tajni samog Boga. Ta Božja Riječ, Isus Krist, progovara svojim učenicima onda, a danas svima nama, kako će nebo i zemlja uminuti, ali će njegova Riječ pronaći svoje ispunjenje, jer je vječna.

Danas, tajnu konca svijeta Isus želi navijestiti kroz prispodobu o smokvi. Kao što ona ima svoj tijek i faze razvoja od pupanja i listanja pa sve do sazrijevanja plodova, tako je i s događajima u svijetu. Prije nego li dođe sudnji dan potrebni su događaji silnih ratova, pustošenja, moralni nered i silne strahote grijeha u svijetu, a sve kao posljedica ljudske zavedenosti Zlim i čovjekovog slobodnog pristanka na njega. No, Isus ni ovdje ne otkriva točno vrijeme dolaska Gospodnjeg i Njegova suda. Kad sve to vidite kako se zbiva, reći će, znajte kako je kraljevstvo Božje blizu, ali još uvijek nije tu. I dobro je što ne znamo točnog dana ni časa, kako svoje smrti tako ni sudnjega dana, jer bi to čovjeku bilo na štetu, a ne na korist. Čovjek bi se, kad bi znao točno te datume, prepustio bezbrižnosti i uživanju te bi odgađao čas svoga obraćenja za posljednje dane. Stoga nas ova nesigurnost svakodnevno potiče na budnost i spremno iščekivanje Spasiteljevog povratka. Sâm Isus je više puta poučavao i poticao svoje učenike kako bi bili budni poput slugu koji iščekuju gospodara kad se vraća s puta ili poput domaćina koji pazi da mu kradljivac ne okrade kuću.

Živimo u vremenu pandemije, u vremenu potresa koji su u dva navrata pogodili našu zemlju, živimo u vremenu kada gledamo silnu nepravdu koja se nanosi mnogima u našem društvu i svijetu. Svakodnevno nas izvještavaju o ratovima diljem svijeta, o nepravdama i ugnjetavanjima, o silnim olujama, potresima, poplavama, sušama, vulkanima i bolestima. No, Božja riječ danas nas želi ohrabriti kako se ne bi dali preplašiti. Sve je to prolazno i od Isusa već unaprijed najavljeno kao prethodni znaci. Sve što je Isus najavio, zbilo se ili se još događa. Navijestio je razaranje Jeruzalema, dogodilo se. Najavio je progon svojih učenika, dogodio se i danas se događa. Prorekao je ratove i borbe, događale su se i događaju se i sile nebeske su se poljuljale i svjedoci smo globalnih posljedica. No, ono što se još nije dogodilo, a prorekao nam je, to je njegov dolazak kojega smo pozvani budno iščekivati.

Podsjetio bih još jednom na Isusove riječi kojima završava današnji evanđeoski odlomak: Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti. Često puta nam se događa kako nemamo dovoljno zanimanja za Božju riječ zapisanu u Svetom pismu, Bibliji. Često puta nemamo svijest kako je Biblija napisana kao pomoć nama na ovozemaljskom putovanju u nebo. Stoga ona ne bi smjela ostati kao modni detalj na našim policama i ondje skupljati prašinu nego bismo ju trebali svakodnevno uzeti u ruke te u njoj tražiti duhovnu hranu. Pronaći poticaj prolaziti zemljom čineći dobro prema svima poput Isusa. U njoj pronaći primjer kako trebamo pomagati, opraštati, iskazivati milosrđe, tražiti za sebe i bližnje to isto Božje milosrđe. Učvršćivati po njoj svoju vjeru, zadobiti tako žuđeni mir i tražiti snagu za nošenje svakodnevnih križeva. Naučiti prihvaćati svoju prolaznost ovdje na zemlji i u njoj pronaći Isusov poziv i poticaj bdjeti nad svojim životom te spasenjem, ali i životima svojih bližnjih.

vlč. Josip Homjak, Župa bl. Alojzija Stepinca Virovitica