SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Homjak: Bogu ne promiče ni ono najmanje učinjeno s ljubavlju

ČITANJA:

od dana: Dn 1,1-6.8-20;

Otpj. pj.: Dn 3,52-56;

Lk 21,1-4

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: „Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.“

Riječ Božju tumači vlč. Josip Homjak:

Isus se nalazi u prostoru židovskog Hrama i ondje promatra ponašanje ljudi koji u njega ulaze. Zasigurno je ondje bilo puno farizeja i pismoznanaca u svojim kićenim haljinama, nadmećući se koji će biti više zamijećen i čiji će dar više zasjeniti druge darove, a sve s namjerom kako bi ih ostali primijetili, njima se divili i hvalili ih. No, ondje se nalazi i jedna uboga udovica, koju malo tko primjećuje, koju se izbjegava, a možda i izruguje. No, Bogu ništa ne izmiče i ne da se sakriti, ma koliko maleno i neznatno bilo.

Neposredno prije ovoga odlomka, sveti Luka izvješćuje kako Isus kori farizeje te opominje svoje učenike da ne slijede njihov primjer, nego da se ugledaju u ovu siromašnu udovicu. Plod je to Božanske mudrosti koja se ne da prevariti izvanjskim držanjem ili izgledom, a niti količinom darova koje ljudi Bogu prinose. Bog ne gleda tko i koliko prinosi, već kakvim srcem i raspoloženjem čovjek to čini. Isus primjećuje i ističe njezino siromaštvo, ali još više ističe njezinu velikodušnost u darivanju. Činjenicom, kako je dajući sve što je imala za Boga, Isus ističe da je tim činom sebe učinila ovisnom o Bogu i sebe izručila u Božju providnost i dobrotu.

Podsjetimo se kako Isus često puta hvali siromahe, a kori bogataše. Pozvao je onoga mladića da ode, proda sve što posjeduje i podijeli siromasima, a potom krene za njim i postane njegov učenik. Svoje učenike pozivao je na stjecanje blaga na nebu gdje ga moljac ne jede, gdje ga hrđa ne nagriza i gdje ga kradljivac nije u mogućnosti ukrasti. Također ih je pozvao napraviti si prijatelje od nepoštenog bogatstva, odnosno, kako pomoću prolaznih stvari, dijeleći ih s potrebnima, trebaju zaraditi neprolazno spasenje. Tom prigodom Isus kaže svojim učenicima otvoreno: Ne možete služiti dvojici gospodara, Bogu i bogatstvu. Naglasimo kako Isus nema ništa protiv bogatstva u sebi, ali je duboko svjestan kako oni koji ga imaju lako upadnu u napast svoje srce odvratiti od Boga i od bližnjega i daju se njime zarobiti.

Pohvala udovice iz današnjeg evanđeoskog odlomka poziv je za nasljedovanje svima nama – svoj život staviti u Božje ruke. Ne bojmo se „osiromašiti“ zbog Boga i bližnjega. Nitko od nas nije toliko siromašan kako ne bi imao što dati Bogu ili bližnjemu. Imamo toliko sposobnosti, talenata, materijalnih dobara, znanja i vremena u svome životu, a koje smo pozvani nesebično dijeliti s drugima. Reći će Isus u svojim blaženstvima: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Siromaštvo duhom je upravo to, ne navezanost na ovaj svijet. Učiniti svoj duh čeznutljivim za Bogom, a ne za prolaznim, materijalnim stvarima. Mnogi su kroz povijest prije nas prošli ovim putem odricanja od svijeta, polažući svoj život i živote bližnjih u Božje ruke. Danas ih častimo kao svece i molimo im se kako bi nas u nebu zagovarali. Ako su mogli oni, zasigurno možemo i mi, ma koliko nam se to često činilo teškim i nemogućim.

Primjer Isusov, primjer je dobrog Boga kojemu i ono najmanje, učinjeno s ljubavlju, ne promiče. Znajući Isusove riječi kako čaša hladne vode, pružena s ljubavlju biva nagrađena, vjerujemo kako i sve drugo što budemo s vjerom i ljubavlju činili za Boga i bližnje neće biti zaboravljeno, nego obilno nagrađeno, već za ovoga života, a vjerujemo još više u Kraljevstvu nebeskom.

vlč. Josip Homjak, Župa bl. Alojzija Stepinca Virovitica