SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Rafael Mikec: Dopustimo Isusu da nas očisti od trgovačke logike u odnosu s Bogom

ČITANJA:

vl.: Ez 47,1-2.8-9.12 (ili: 1Kor 3,9c-11.16-17);

Ps 46,2-3.5-6.8-9;

Iv 2,13-22

Tekst evanđelja:

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Riječ Božju tumači vlč. Rafael Mikec:

Hvaljen Isus i Marija!

Danas u Crkvi slavimo blagdan Posvete lateranske bazilike. Kratak uvod u ovaj blagdan donosi nam Božanski časoslov koji kaže da se obljetnica posvete bazilike, koju je izgradio u Lateranu car Konstantin, na današnji dan slavi od 12. stoljeća. Ovaj se blagdan najprije svetkovao samo u Rimu. Zatim je u čast bazilike nazvane „majkom i glavom svih crkava Rima i svijeta“ proširen na sav rimski obred, kao znak ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom.

U ovom kontekstu Crkva pred nas stavlja odlomak iz Ivanovog evanđelja koji govori o čišćenju hrama. Kada mi čujemo da je Isus u Hramu zatekao prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače novca, sasvim nam je logična Isusova reakcija kada on sve to rastjeruje van iz Hrama i mislimo si pa kakvi su to bili ljudi koji su u Hram pustili životinje i mjenjače novca. Međutim, to je tako jer ne poznajemo židovsku religiju. Evanđelist na početku odlomka spominje kako je blizu židovska Pasha. To je bilo vrijeme kada su svi Židovi iz svih krajeva dolazili u Jeruzalem kako bi u Hramu prinijeli svoju žrtvu. Kako su dolazili iz različitih krajeva, od kojih su neki bili vrlo udaljeni od Jeruzalema, ljudi nisu mogli sa sobom vući žrtvene životinje, nego su ih kupovali u hramu. Da bi mogli kupiti životinje, morali su promijeniti svoj novac u hramski novac jer je svaki kraj imao neku svoju valutu. Vidimo da su životinje i mjenjači zapravo bili nužni kako bi Židovi mogli obavljati svoje bogoslužje, stoga nam je jasna reakcija Židova koji se bune na Isusov postupak, ali nam je sad zbunjujuća Isusova reakcija.

Što to Isus zapravo čini? On govori: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Evanđelist nam daje napomenu da Isus govori zapravo o Hramu svoga tijela. Isus je pravi Bog i pravi čovjek, stoga kada god govori o sebi, on govori i o nama. Ovdje je riječ o hramu koji smo mi. Mi smo ono što Isus naziva „kuća Oca mojega“. Mi smo hram Božji, hram Duha Svetoga. Isus nema problem s kupovanjem životinja i prinošenjem žrtava, on ne govori o toj trgovini, nego o trgovini u odnosu s Bogom. Ja ću prinijeti žrtvu i Bog će mi dati što ja tražim, oprostit će mi grijehe, uslišiti molitvu; bit ću pobožan, ići na misu, a ti meni zauzvrat daj zdravlje. Ja tebi, ti meni. Što je to drugo nego trgovina. Isus zapravo ovdje želi očistiti svoje učenike, nas, od trgovačke logike u odnosu s Bogom, logike „dam da daš“ i želi nas uvesti u sinovsku logiku, logiku djeteta Božjega, gdje više ne vrijedi koliko ti meni, toliko ja tebi, nego „Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je.“ (usp. Lk 15, 31)

vlč. Rafael Mikec, župnik župe svetog Bartola u Kamenici