SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Jazvić: Blaženstva su prozor u vječnost

ČITANJA:

vl.: Otk 7,2-4.9-14;

Ps 24,1-6;

1Iv 3,1-3;

Mt 5,1-12a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Riječ Božju tumači fra Josip Jazvić:

Odakle tko govori? Iz kojeg mjesta? Ako netko govori dok je pod emocijom ljutnje, njegov govor je glasan, srdit, agresivan. Ako netko govori dok je potišten, njegov govor je spor, težak i oskudan. Ako pak netko govori iz svoga stida ili krivnje, onda tako tiho govori kao da ne govori. Dok govorimo iz svojih teških stanja, pogotovo kad nam situacija izgleda bezizlazna ili beznadna, tada je naš govor kao da govorimo iz rupe, iz provalije.

Isus uziđe na goru. U starom zavjetu je gora uvijek bila mjesto odakle Bog govori, odakle se ono što dolazi odozgor spušta na zemlju, u naš svijet. Gora je značila blizinu Bogu, blizinu nebesima. Možemo se podsjetiti Sinajskog brda gdje je Mojsije u ime naroda sklopio savez s Bogom. Zašto baš brdo?

Iz rupe naših ljudskih iskustava samo se vidi zemlja, samo se vidi rupa u koju smo upali i nešto malo neba. Sa gore se vidi sve, vidi se jasno. A, to je Božje – On je onaj koji vidi sve i razumije sve. Zato Isus, potaknut svojim susretom s narodom, penje se na goru kako bi ljudima prosvijetlio pogled na svoju trenutnu situaciju i usmjerio njihov pogled na koliko god malo neba mogu vidjeti u svojoj rupi.

Blaženstva su tako upečatljiva i tako kontraintuitivna. Isus najavljuje onima koji su nepriznati i koji su rubni u kraljevstvu zemaljskom koja je njihova nagrada na nebesima. No, ovo se ne odnosi samo na život poslije smrti, nego se ovo odnosi i na ono što čovjek već sada može osjetiti u dubini svoje duše. Oni koji su siromašni duhom, koji su svjesni da nemaju ništa u sebi što im Bog nije dao, oni koji traže Boga i u tom traženju ih mori osjećaj da ne mogu naći Boga – njihovo je Kraljevstvo Nebesko jer će se nasititi u posljednji dan. Oni koji sada tuguju i ne vide izlaza iz svoje tuge – oni će se utješiti jer će biti zajedno s onim za što im duša najdublje čezne. Blago krotkima, koji se ustežu od nasilja, jer djelovanje nasiljem rađa još više nasilja i kada uništi neprijatelje nasilje traži dalje žrtve i pronalazi u „saveznicima“, „prijateljima“ i na kraju okreće se protiv samog nasilnika. Oni koji se ustežu od nasilja će baštiniti zemlji koja će ostati jednom kada nasilnici unište sebe. Blago onima koji ne mogu naći pravednosti na zemlji, oni će ju pronaći nakon smrti u Kraljevstvu nebeskom, jer svi ćemo dobiti ono što je naše, a naše kao smrtnika je umrijeti. A život vječni će rasporediti pravedni sudac, a ne ograničeni ljudski suci i sudovi.

Blaženstva su revolucija koju najavljuje onaj koji govori s vrha života, s vrha spoznaje, onaj koji je Prvi i Posljednji. Ona su prozor u vječnost koji može propustiti zrake koje će ogrijati naš zemaljski hod.

fra Josip Jazvić