SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Brkić: Činimo li ono što smo dužni činiti, ili se ne obaziremo na svoje poslanje?

ČITANJA:

Rim 6,12-18;

Ps 124,1-8;

Lk 12,39-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.« Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?

Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati!«

Riječ Božju tumači vlč. Mario Brkić:

Današnje evanđelje nastavlja se na ono od jučer. Tema pripravnosti na ponovni Kristov dolazak danas se proširuje na neke konkretnije situacije. U Izraelu je svaki gospodar, osim svojih slugu, imao i upravitelja koji je bio postavljen nad svim slugama. U njegovim su rukama bili životi ovih ljudi. On je bio odgovoran ne samo za dobru raspodjelu njihovih obaveza, već i za njihove svakodnevne potrebe, kao što je prehranjivanje. Upravitelj je mogao tako i zlorabiti svoju moć i činiti ono što od njega gospodar uopće i ne traži: biti toliko nasilan da krene tući i zlostavljati sluge ako ne čine ono što on kaže, a on uživati u svim blagodatima koje ima u kući svoga gospodara.

Kao Crkva okupljamo se već više od dvije tisuće godina. Usudim se reći da smo skoro i zaboravili na činjenicu da Gospodin dolazi. Zato je moguće i među nama da smo se opustili u svojim ulogama u Crkvi. Moguće je da svećenik zaboravi kolika je njegova odgovornost i krene uživati u blagodatima koje mu pruža njegova služba. Moguće je da supružnici također zaborave svoju odgovornost koju imaju jedno prema drugome ili prema svojoj djeci i okreću se samima sebi i svojim ugodnostima. Takav način života jasno pokazuje da se zaboravlja na onoga koji nam je život darovao, koji ga ima u svojim rukama i koji nas može spasiti ili pogubiti. Ne govori Isus uzalud o propasti takvih i o udarcima koje zaslužuju svi koji ih slijede.

Naš Bog jest milosrdan i rado prašta, no milosrđe uvijek dolazi s pravednošću. Nemojmo se varati da je dovoljno biti opečaćen sakramentom i tako biti siguran u svoje spasenje. Moguće je ponašati se suprotno od sakramentalne milosti koju smo primili. Odgovornost za naše postupke ostaje na nama. I to će biti važnije od činjenice jesmo li u ovome životu imali bračni, obiteljski, svećenički ili redovnički poziv. Činimo li ono što smo dužni činiti, ili se ne obaziremo na svoje poslanje? Takav neka bude ispit naše savjesti.

Vlč. Mario Brkić, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima.