SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Matej Petrić: Posuda, postelja, svijećnjak – gdje je srce zametnulo svoj smisao?

ČITANJA:

od dana: Ezr 1,1-6;

Ps 126,1-6;

Lk 8,16-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.«

Riječ Božju tumači vlč. Matej Petrić:

Drage sestre, draga braćo, slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija! Hvaljen Isus i Marija! Čovjek je biće dubokih duhovnih čežnji i snažnih traženja sreće. Često te čežnje ne znamo kako izraziti ili kako takve potrebe nasititi, upravo zato što nam u životu netko drugi, društvo, svijet pretpostavlja želje, uči što treba misliti, kome predati svoje izbore… I tako polako, u svom odrastanju, možemo lako početi gubiti sebe, svoje izvorno ja, puniti srce hranom koja mu prirodno ne odgovara. Upravo se za nas, u današnjoj Božjoj riječi, Gospodin izvrsno hvata u koštac s tim unutarnjim problemom našeg bića – kako srce spoznaje svoje izvorno poslanje, svoje istinske želje, onu svoju čistu, ne nametnutu volju?

Dok razmatramo Sveto pismo, taj Božji dar, moramo uvijek imati na pameti da upravo svaka riječ, svaki naizgled nebitan detalj u njoj, svaki zarez, figura i točka imaju svoju snažnu simboliku, te ju je sveti pisac providonosno upotrijebio. Isus s razlogom ovdje kaže: „Pazite“, ne „što slušate“, nego „kako slušate!“ Dakle, način kako doživljavamo Njegovu riječ ponekad je važniji od samoga sadržaja. Tako ovdje imamo tri motiva, tri znaka koja Gospodin koristi da opiše naša unutarnja traženja za smislom: posuda, postelja i svijećnjak. Promotrimo ih sada zajedno!

Smisao je istina koju moj život slijedi i ostvaruje. Prema toj istini upravljam svoju volju, ona hrani moje želje, nagrađuje moje izbore. Tu istinu Krist u današnjoj riječi označava svjetiljkom. Svjetiljka, odnosno smisao-istina, darovana je meni, a nju je upalio sam Gospodin. Tada nastupa pitanje kamo s njome? Gdje je staviti, odnosno gdje ostvariti smisao, gdje će najviše zasjati? Prvo mjesto gdje čovjek nastoji ostvariti svoj smisao i utažiti svoje neshvatljive čežnje jest posuda. Što označava posuda? U posudi skupljamo ili čuvamo namirnice, pripremamo hranu, iz nje naposljetku jedemo. Stoga, posuda je ovdje simbol tijela, naših osjetila. Gospodin dobro primjećuje da svjetiljku koju je on za nas upalio istinom često upotrebljavamo samo u korist tijela, onog osjetilnog, izvanjskog, u tome tražimo svoj smisao, time hranimo svoje iskonske težnje. Drugo mjesto koje Božja riječ spominje jest pod posteljom. Postelja je mjesto večernjih molitava, prisjećanja događaja proteklog dana, mjesto snova i maštanja, odluka, ideja, tajnih šaputanja, intime… Dakle, kako posuda označava tijelo, tako postelja označava dušu. Isus kroz sliku posude i postelje zanimljivo oslikava dvije sastavnice čovjeka kroz koje on ostvaruje svoj život – tijelo i duša.

Često znamo pogrešno misliti kako je tijelo tamnica duše, kako je tijelo nešto loše, propadljivo, smrtno, a duša je ono dobro, besmrtno, mučenica i ropkinja grešnog tijela. Ipak, duša je ta u kojoj donosimo odluke za dobro ili loše, a ne tijelo. Duša je ta koja upravlja tijelom i po njemu ostvaruje svoju volju. Ako i sagriješimo u tijelu, to je zato što smo u duši pristali na to. Istina koja se događa u srcu, duša ostvaruje u tijelu, s tijelom i po tijelu. Kakva nam je duša, i ono što nosimo i skrivamo u njoj, vidi se po tijelu, našim vanjskim, konkretnim činima – zato danas Gospodin i kaže: „Ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.“

Tako napokon dolazimo do trećega znaka današnje Božje riječi – svijećnjak. Svijećnjak označava duh. On razrješuje napetosti između tijela i duše koju naše srce proživljava dok se dvoumi kome predati svoje svjetlo, odnosno svoj izvorni, od Gospodina upaljeni smisao. Duh-svijećnjak je mjesto u čovjeku u kojem prebiva Božja intuicija, gdje je zapisao svoju volju za nas. Istina pripada našem duhu kao što svjetiljka pripada na svijećnjak. Gospodin nam je dao vještine i talente – njih, doduše, ostvarujemo po tijelu-posudi, te po duši, odnosno našim maštanjima i idejama-postelji, ali ona postaju isprazna i samima sebi prolazna svrha ako im ne dajemo smisao, ne tražimo odgovor za što nam ih je Bog dao i što njima trebamo graditi. Dakle, bez duha-svijećnjaka tu mogu lako izgubiti sebe i svoje poslanje. Zato Krist znakovito danas zaključuje: „Onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.“

Naposljetku, naše razmišljanje nad današnjim Kristovim slikovitim evanđeoskim govorom o trojstvenoj tajni našega bića i svijeta, slobodno ovako zaokružujemo: slika posude označava tijelo – ona simbolizira prvu razinu istine, a to su opipljiva priroda i svijet; slika postelje označava dušu – ona simbolizira onu drugu razinu istine: moja unutarnja stvarnost, narav, svijest i maštanja; i na kraju svijećnjak koji označava duh – ta treća, posljednja, savršena, mistična razina istine, a ona je sam Gospodin. U Njemu se sve ovo otkriva i naša čeznuća dobivaju svoj konačni smisao.

Vlč. Matej Petrić. Foto: Zagrebačka nadbiskupija