SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Anđelko Katanec: Svrha posta od hrane i svjetovnih stvari je približavanje Bogu

ČITANJA:

od dana: Kol 1,15-20;

Ps 100,1b-5;

Lk 5,33-39

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Rekoše Isusu farizeji i pismoznanci: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«

A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.« »I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«

»I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Petak je za nas kršćane dan posta u spomen na Isusovu muku i smrt na križu. Taj post se može učiniti po volji na različite načine, bilo kojim oblikom pokore, a redovito se očituje u suzdržavanju od jedenje mesa. No, kada se u petak slavi neki blagdan, ili kada bismo se petkom našli na svadbi, tada bi bilo pogrešno postiti. Moguće je u tom slučaju, ali nije nužno, postiti dan ranije.

Kao što smo čuli u evanđelju, Isusu su jednom, a zapravo više puta, prigovarali što nije živio asketskim životom kao Ivan Krstitelj i njegovi učenici. Za učenike Ivanove i za farizeje post je bio jedna od najvažnijih vjerskih dužnosti i smetalo im je što Isus izuzima svoje učenike od zakona posta. A, on im je dao jednostavno objašnjenje: postoji vrijeme posta i vrijeme slavlja. Njegovi učenici ne moraju postiti dok je on s njima. Opisavši sebe kao zaručnika, odgovorio im je: „Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti!“

Dakle, njihovo vrijeme posta još nije stiglo. U društvu s Isusom, Sinom Božjim post je nepotreban. Židovi su postili ponedjeljkom i četvrtkom i taj post ih je podsjećao na kraj svijeta. Isus Krist je u svome javnom djelovanju najavljivao dolazak Božjega kraljevstva, a to je njegovim učenicima bio razlog radosti i nade. Bilo bi besmisleno da su Isusovi učenici postili u vrijeme dok su bili uz Isusa Krista. Njihovo vrijeme posta i pokore doći će tek kasnije, oni će postiti petkom, kao što već rekoh, na spomen njegove muke.

Isus sklapa Novi savez i po tome razumijemo ono što slijedi u nastavku: novo vino u nove mješine. Isus nije došao pokrpati rupe starog odijela, on nas oblači u novo ruho Božjega otkupljenja, ostavljajući nam svoje Tijelo za hranu u sakramentu pričesti. Za kršćane post i dalje ima svoju vrijednost, štoviše to je jedan od temelja duhovnog života i nije dovoljno postiti u korizmi ili na zapovijedane dane posta već se traži da znamo redovito postom svladavati neke osobne porive kako nas ne bi odveli u grijeh.

Post ima za svrhu da ljude po odricanju od hrane i svjetovnih stvari otvori za nebeske milosti i približi Bogu. Mi ne postimo zato jer smo grešni – premda je istina da smo grešni ljudi. Mi postimo jer želimo biti uz Boga. Svaki put kad si uskratimo neki zalogaj, gledanje televizije, koji sat sna ili štogod drugo, svjedočimo da postoje važnije stvari od toga. Na taj način treniramo svoje nutarnje želje da traže ono istinski bitno, Božju slavu i vječno spasenje.

Naravno, ima puno milosnih učinaka posta, on nas duhovno približava Kristovom križu, koristan je kao zagovorna molitva, kao pokora, pa i nadoknada za počinjene grijehe, vježba nas u strpljivosti i drugim krepostima, štiti od napasti, pročišćuje nakane. Ali uz to sve, post nije sam sebi svrhom i postoje trenuci kad nije dobro postiti.

Kako ja razumijem našu vjeru, važnije je dobro jesti nego dobro postiti. Dobro jesti, opet ne znači prejedati se, već odabrati što ukusniju i zdraviju hranu. Osobno se divim velikim pokornicima, npr. svećeniku Ivanu Mariji Vianneyu koji je godinama jeo samo kuhani krumpir koji bi si pripremio odjednom za cijeli tjedan, ali činjenica je da je potrebno dobro jesti kako bi mogli i svoje poslove i dužnosti dobro obaviti.

Zaključno: sve ima svoje vrijeme: vrijeme posta i vrijeme jela, ali u svemu, bilo u oskudici ili u obilju, uvijek trebamo iskazivati zahvalnost, čast i slavu Božjem imenu.

Vlč. Anđelko Katanec, župnik in solidum zagrebačke župe sv. Blaža.