SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Anđelko Katanec: Vjera traži vjernost i poslušnost i onda kada je Bog zahtjevan

ČITANJA:

1Sol 4,13-18;

Ps 96,1.3-5.11-13;

Lk 4,16-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Isus dolazi u svoj rodni grad Nazaret i u sinagogi započinje svojevrsnu propovijed. Do polovice propovijedi, svi su se divili milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Da je Isus tu stao bilo bi sve u redu. No, on je nastavio i na kraju su se svi ispunili gnjevom do te mjere da su ga htjeli baciti s litice.

U pet minuta, njihovo se mišljenje o Isusu Kristu posve promijenilo. Iz oduševljenja prešli su u otvorenu mržnju. Zamislite da temperatura padne s +30 na -20°C u jednom danu. Za čovjeka koji je jedne sekunde sretan, a druge tužan, rekli bismo da ima psihički poremećaj, a ovdje se radi o cijelom gradu koji je htio Isusa za svoga kralja, a odmah potom htjeli su ga ubiti. Bili su spremni slušati ga dok je citirao proročke spise, dok im je najavljivao godinu milosti Gospodnje, dok je govorio o siromasima, zatvorenicima, bolesnicima kojima želi donijeti vijest spasenja. Međutim kada im je uputio kritiku, kada ih je upozorio na opasnost nevjere, kada ih je zapravo htio poučiti da oni nemaju prednost ili privilegiju jer su njegovi sugrađani, u trenu su se okrenuli protiv njega.

Nazarećani su razmišljali klanski, kao da bi Isus trebao njima služiti i njima se podložiti. Osobito ih je zasmetalo kada im je iznio dva primjera u kojima je Bog svrnuo pogled na pogane, a ne na ljude unutar izabranoga Izraelskoga naroda. Slijedio je šok i nevjerica, a onda ljutnja i odbijanje. I to se nije dogodilo samo Isusu u Nazaretu. To se dogodilo i prvim kršćanima unutar Židovstva koje nije prihvatilo Isusa kao Krista, Mesiju, a potom u Rimskom Carstvu koje je progonilo Isusove učenike. To se događa i danas kršćanima u modernom svijetu koji također odbija, cenzurira, a nerijetko i aktivno progoni one koji propovijedaju zahtjeve Evanđelja. Ali najopasnije je za nas kada se to dogodi u našem srcu. Kada Božja Riječ kod nas naiđe na zatvorena vrata, kada se opiremo glasu savjesti i oglušujemo Duhu Božjemu koji nas želi povesti pravim putem.

Nazarećani su na kraju izbacili Isusa iz svoga grada, a time su najviše su štete učinili sami sebi. Možda postoje neki tamni dijelovi našega života, neke loše navike, neke stvari koje skrivamo od Boga. Baš tu trebamo se ogledati pred Bogom i spoznati što je za naš spasenje.

Rekao bih da se svakom iskrenom vjerniku mora dogoditi da nekad na vlastitoj koži osjeti Božju kritiku i opomenu, no moramo uvijek biti svjesni da i to dolazi od njegove ljubavi i da nas kori za naše dobro, jer on želi usavršiti i našu ljubav. Ljudi danas izmišljaju različite načine kako učiniti život lakšim i ugodnijim, ali to nije smisao života. U opasnosti smo i da Boga prihvaćamo samo ukoliko nam ispunjava naše želje. Put vjere nije put na kojem će nam Gospodin povlađivati, govoriti i tražiti od nas samo ono što želimo čuti. Vjera traži vjernost i poslušnost i onda kada je Bog zahtjevan, kada nas njegove opomene ponizuju. Budimo uvijek otvoreni i pozorni na njegove riječi, jer svaka riječ iz Božjih usta je istina i život.

Vlč. Anđelko Katanec, župnik in solidum zagrebačke župe sv. Blaža.