SVAKODNEVNO U 7:30 Mons. Leonard Markač: "Što dakle Bog združi; čovjek neka ne rastavlja"

ČITANJA:

Jš 24,1-13;

Ps 136,1-3.16-18.21-22.24;

Mt 19,3-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: »Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?« On odgovori: »Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«

Kažu mu: »Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i — otpustiti?« Odgovori im: »Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub.«

Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Riječ Božju tumači mons. Leonard Markač:

Na kušnje i provokacije Isus je već više puta naišao. Njemu nikada nije bio problem proniknuti u nakanu pojedinih provokatora, osobito farizeja, koji su ga htjeli uhvatiti u riječi, da ga diskreditiraju. Danas dolaze s pitanjem da se izjasni o ženidbi. Pitaju ga da li je dopušteno otpustiti ženu iz kojeg god razloga. Ulovili su se u tzv. Mojsijevu klauzulu koja je u pojedinim slučajevima dopuštala otpustiti ženu (Pnz 24, 1-4). Postojale su naime dvije škole koje su različito tumačile tu Mojsijevu klauzulu. Šamajeva je škola dopuštala mužu otpustiti ženu samo u slučaju ženine nevjere, u slučaju preljuba. Hilelova je pak škola zastupala šire tumačenje te klauzule. Postojala je mogućnost da muž otpusti ženu zbog čitavog niza tzv. “nečasnosti”. Pojednostavljeno, muž je mogao otpustiti ženu, ako se je jednostavno htio riješiti. Muž je ženi mogao dati otpusno pismo i tako je postao slobodan za drugu ženidbu. To je vrijedilo i za ženu. Očekujući za koju će se školu odlučiti Isus, dobivaju neočekivani odgovor. Isus s punim autoritetom, tzv. Mojsijevo “dopuštenje” tumači kao nužno zlo zbog tvrdoće njihova srca.

Ne priklanjajući se ni jednoj školi, Isus naglašava načelo: “Što dakle Bog združi; čovjek neka ne rastavlja”. Isus dakle ne samo da osuđuje otpuštanje žene, tj. rastavu, već i mnogo više. On osuđuje svaki čin koji dovodi do rastave i kida jedinstvo braka. Zbog toga napuštanje bračne zajednice, nije grijeh samo protiv napuštene stranke, već i protiv Boga koji želi jedinstvo i nerazrješivost bračne zajednice. Nijedna se ljudska vlast nema pravo u to miješati. I sami apostoli ostali su zbunjeni. Nije im bilo lako shvatiti zahtjeve Božje. Zato im Isus nasamo tumači ono što je mislio reći. Isus daje ženi jednako dostojanstvo koje ima i muž. I muž i žena u braku imaju jednaka prava i dužnosti. Žena je svojina muža, ali je i muž svojina žene. Otpusno pismo dakle nema nikakve vrijednosti. Ako se dvoje čak i rastave, oni ostaju jedno jer Bog ne dozvoljava dirati u to jedinstvo koje su sklopili svojom voljom i slobodnim pristankom.

Mons. Leonard Markač, župnik u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u koprivničkim Močilama.