SVAKODNEVNO U 7:30 Mons. Leonard Markač: Na srcu nam treba biti dobro bližnjega

ČITANJA:

od dana: Pnz 34,1-12;

Ps 66,1-3a.5.8.16-17;

Mt 18,15-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.«

»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu«.

Riječ Božju tumači mons. Leonard Markač:

Što me briga za brata, rekao je Kain na upit Božji “Gdje ti je brat?” Što se to mene tiče što je on ovakav ili onakav, reći će današnji čovjek. No tako to ne ide. Želimo li biti istinski članovi Kristove Crkve onda nam mora biti na srcu dobro moga brata. Moderni se čovjek povukao u sebe. Misli da je sam sebi dostatan. Svugdje traži svoj vlastiti interes. Moćnici u tom smjeru kroje i prekrajaju zakone. Za male ljude nipošto ne mare.

Isus nam u evanđelju pred oči stavlja brigu za čovjeka kraj nas koga naziva bratom. On zna da je čovjek grešan i nesavršen i da smo jedni drugima potrebni. Uči nas kakve odnose moramo među sobom razvijati. Uči nas na koji način trebamo jedni drugima ukazivati na pogreške. Brat kojega trebam ukoriti zbog pogreške mora osjetiti da mu to govorim iz ljubavi i da mu želim dobro. Učinit ću to nasamo, dakle, u četiri oka. Ako me posluša, koje li radosti, stekao sam brata. Ne posluša li brat opomenu, ne smijem se obeshrabriti i stati već ponoviti opomenu, ali sada pred svjedokom, jednim ili dvojicom. Ne posluša li me ni tada, onda ću iznijeti problem pred zajednicu, pred Crkvu. Ostane li brat i dalje tvrdoglav, sam je kriv svojoj propasti.

Isus tu spominje Crkvu koju je On ustanovio i daje joj vlast da donese konačni sud. “Što god svežete na zemlji bit će svezano na nebu i što god odriješite na zemlji bit će odriješeno na nebu”. Svjedoci smo danas, nažalost, sasvim drugačijeg pristupa. Nekorektnog. Mediji se takmiče tko će prvi u javnost donijeti neku vijest, često neprovjerenu, tko će više ocrniti neku osobu, a možda nevinu. Udaljili smo se od evanđeoskog pristupa i stvaramo jedno bolesno gotovo neizlječivo društvo.

Na kraju, dragi slušatelji HKR-a dozvolite nekoliko riječi o današnjoj ugodnici Božjoj sv. Klari Asiškoj. Premda plemićka kći, bogata, lijepa i darovita, razočarala je one oko sebe koji su joj prognozirali lijepu ovozemaljsku budućnost. Poznanstvo sa sv. Franjom usmjerilo je njezin život prema evanđeoskom siromaštvu. Kao mlada djevojka primljena je u franjevački red. Uz pomoć sv. Franje osnovala je drugi franjevački red koji tvore sestre klarise. Red koji je utemeljila sv. Klara strogo je kontemplativan. Redovnice žive iza rešetaka u klauzuri. Pokora, žrtva, odricanje i molitva, način je njihova života. Našem društvu zatrovanom pohlepom, lakomošću i nezasitnošću, dobro bi došlo nasljedovanje svete Klare i njezinih sestara, barem u maloj mjeri. Možda bismo se osjećali bolje.

Mons. Leonard Markač, župnik u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u koprivničkim Močilama.