SVAKODNEVNO U 7:30 Don Leonard Škec: Božja je ljubav bezuvjetna, besplatna, ništa ne traži, ljubi nas kakvi jesmo

ČITANJA:

Suci 11,29-39a;

Ps 40,5-10;

Mt 22,1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«

»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«

»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Božju tumači don Leonard Škec:

Kaže prispodoba koju smo upravo čuli da je kraljevstvo nebesko kao kad neki kralj pripremi svadbu svome sinu. Dakle, ne ‘svadba’ jer se svadba u Svetom pismu uvijek odnosi na ‘izgubljeni eden’ koji treba ponovno zadobiti, po mogućnosti na temelju zasluga u svome životu. Ta nijansa želi ukazati na apsolutnu besplatnost – dosta je da si pozvan i sve će ti se dati čak i haljine koje se dijele na ulazu. Zato je ono što se događa kasnije nemoguće. Jer, teško se može odbiti poziv na svadbu, tim više što poziva sam kralj, a ne bilo tko. Nema se što izgubiti, sve je spremno. Jedino što se traži jeste nazočnost pa čak i praznih ruku.

Da nas Bog zove na polaganje računa, čekali bismo strpljivo pred vratima. Prekinuli bismo sve aktivnosti i bili bi točni, svjesni težine situacije. Međutim, Gospodin nas poziva na svadbu. To nas iznenađuje, hvata nas nespremnima. Pravednost, strogoća, prisila – to je normalno, logično. Besplatnost je skandal.

Ne razmatramo poziv. Ne uzimamo ga u obzir već ga ignoriramo kao da za njega nismo nikada čuli, jer grijeh je stvorio mentalitet suprotan svadbi. Zato poziv na gozbu stvara poteškoću, smetnju, remeti, smeta naš ritam, naš način razmišljanja i izaziva želju za ubijanjem. Život ide dalje ugušen u podlosti, raspršen u beznačajnim situacijama. Važno je stjecati, imati, iako ne znamo gdje idemo i što radimo. Držimo se svakodnevnih ropstava koja su manje zahtjevna od slobode. Zato nas dovodi do kriminalnog ponašanja. Ubijanja onih koji govore o Bogu, o njegovoj riječi, o obraćenju, jer oni smetaju i treba ih ukloniti. Da su bili naoružani vojnici sa sudskim pozivom primili bi ih s poštovanjem, ali oni su bili nenaoružani i nosili su pozivnice. Neoprostiva uvreda!

Tu se otkriva naše nasilje i agresivnost pred onima koji ništa ne nameću, nudi bez da traži zauzvrat. Spremni smo platiti, ali besplatnost ne možemo tolerirati. Božja je ljubav takva, bezuvjetna, besplatna, ništa ne traži, ljubi nas kakvi jesmo, ali nam kao takva smeta. A, Bog zove sve, i zle i dobe, svi imaju istu haljinu, bez zasluga. To nam je najteže primiti. To kao grešnici ne možemo nikako prihvatiti. Grijeh u nama stvara mentalitet da moramo zaslužiti, moramo pokazati kralju da smo dobri podanici. Zato onaj koji ulazi, ali nema svadbeno ruho je onaj koji ostaje tvrdoglav u svojoj volji i svojim idejama. Onaj koji je na pravom mjestu, ali s krivim srcem. Zato smo žalosni jer ne shvaćamo da je biti s Bogom svadba, slavlje i veselje, a ne pokop gdje smo ozbiljni, strogi i žalosni.

Don Leonard Škec, župni vikar u župi Uznesenja BDM u Puli