SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krešimir Bulić: Božja mudrost i moć kao most spajaju beskonačno odvojene obale - Božju s našom ljudskom

ČITANJA:

Lev 23, 1.4-11.15-16.27.34b-37;

Ps 81,3-6ab.10-11ab;

Mt 13,54-58

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Bulić:

Isus je puno propovijedao i bio u svim dijelovima svoje Domovine. Kad bi došao u svoj zavičaj Nazaret za očekivati je bilo da će ga njegovi sumještani, od kojih je bio odsutan, primiti s oduševljenjem. Jer i oni su dobro bili upoznati s Isusovim čudesima. No, pitanja koja su oni postavljali pokazuju njihovo neraspoloženje prema Isusu. Poznavali su njegovu majku i rodbinu. On je jedan od njih. Nikako nisu mogli shvatiti i prihvatiti njegovo poslanje, nego su se sablažnjavali. Prihvaćaju Isusa kao čovjeka. No, Boga sjedinjena sa čovjekom nikako. Ne mogu shvatiti, prihvatiti da Božja mudrost i moć mogu biti MOST koji spaja dvije beskonačno odvojene obale. Onu Božju s našom ljudskom. Ljudi žele Boga ali ne Boga=čovjeka. On im je sablazan. Međutim božansko i ljudsko je u Isusu spojeno. Dana je mogućnost da ono što je samo ljudsko, ograničeno, postane i božansko, trajno, vječno.

Kako ćemo to dvoje povezati ako Isusa ne prihvatimo CJELOVITO. I kao Boga i čovjeka?

Vlč. Krešimir Bulić, župa Budaševo, Sisak