SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Govor o proslavi Oca nebeskoga govor je o ponovnom pružanju prilike

ČITANJA:

vl.: Gal 2,19-20;

Ps 34,2-11;

Iv 15,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.

Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!

Današnje evanđelje nam nudi kratki uvid u nekoliko redaka koje donosi evanđelist Ivan u sklopu tzv. Isusovog oproštajnog govora sa svojim učenicima u dvorani posljednje večere. A oproštajni govori su zanimljivi bilo komu. Tako isto biva i sa ovim. Zanimljivo je da ove riječi Isus govori svojim učenicima bez prisustva Jude, budući da je on već izašao iz prostorije kako bi izvršio svoj naum izdaje Isusa. I čitajući ove retke iz te perspektive, gdje promatramo Isusa kao onoga koji ne govori o vlastitom strahu u neposrednim trenutcima prije vlastite muke i smrti niti huška apostole da se zauzmu za njega jer će za koji trenutak doći četa sa „zubljama, svjetiljkama i oružjem“ (Iv 18,3) niti im govori o bilo kakvom načinu da pobjegnu od tamo, jer se uskoro bliži njegov užasavajući ovozemaljski svršetak. Ne. Ovdje možemo samo susresti govor o proslavi Oca nebeskoga.

Možemo reći da je ovo jedan govor o ponovnom pružanju prilike. Budući da Isus već zna što će mu se dogoditi te da u noveli njegova života nije stavljena točka za kraj u trenutku smrti na križu, može govoriti svojim učenicima o prilici koja im nudi životnu avanturu. I pritom nije nimalo sentimentalan. Dapače, govori im o surovoj zbilji koja će zateći mnoge. Na neke trenutke će se činiti da njegovi istinski sljedbenici će svoj zemaljski hod završiti kao one loze koje ne donose roda. U krajnjem slučaju, poput njega samoga. No to i jest ta prilika. Budući da nitko osim Ivana od učenika koji su tri godine koračali sa Isusom, slušali njegov nauk i promatrali čuda koja je činio te naposljetku čuli ga kako je više puta navijestio svoju sudbinu, neće ostati podno križa ne možemo reći da je ta prilika primamljivog izgleda. Jer zove u nesigurnost. Ali Gospodinova prilika zbog toga i ne staje na križu. Jer Bog nije Bog za mrtve, nego za žive.

Možemo ovdje čak i promišljati o manjkavosti vlastitog života koji je poput prašine naspram vječnoga života kojeg primamo kao dar. Uistinu, obasjani tom spoznajom možemo krenuti u život držeći se istinskog trsa. Drugim riječima, možemo objeručke prigrliti priliku koja nam se pruža. Svakako da ćemo u našem hodu susresti i brojne padove, ali i to nas ne smije obeshrabriti, budući da nam ovdje Gospodin poručuje da će svaki lozu koja rod donosi, Otac nebeski očistiti od raznih neprilika i uljeza koji štete njenom rastu i davanju dobrih plodova. U lijepoj slici loze možemo vidjeti kako iz jednog trsa može nastati mnoštvo sočnih i okrepljujućih plodova. Krećući se tim pravcem mišljenja, možemo si samo pokušati dočarati koliko se vinogradar trudi oko svake loze koju je zasadio. Samim time, logično je da ne želi da niti jedna propadne. Stoga, dragi slušatelju, ne strahuj i boj se prihvatiti priliku koju ti Gospodin svakodnevno nudi. Koliko god nekada bilo teško i nesnošljivo, doći će vrijeme kada će i tebe očistiti. Bile ti ove Isusove riječi potpora i oslonac: „Ovime se proslavlja Otac moj: da rod donosite i da budete moji učenici.“ (Iv 15,8)

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja BDM