SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Repeša: Sve naše riječi, namjere i djela trebaju biti prožeti vjerom u Kristovo uskrsnuće i život

ČITANJA:

vl.: Ef 2,19-22;

Ps 117,1-2;

Iv 20,24-29

Tekst evanđelja:

Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana njegovi učenici bijahu opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«

Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:

U ljudski žargon odavno je svoje mjesto pronašao nadimak „nevjerni Toma“. S tim nadimkom znamo obilježiti neke iz svoje okoline koji uvijek u nešto sumnjaju. Toma apostol, zbog svog poznatog razloga nije povjerovao u svjedočenje žena i apostola o Isusovu uskrsnuću i osobnim susretima. Toma je očito pogriješio pretjeravši sa svojom sumnjom. Ali njegova sumnja nije plod samo slabosti i površnosti. Postoji i naziv „sudioništvo u grijehu“ na koji rijetki obraćaju pozornost iako je prisutna.

Toma je jako bio svjestan stvarnih odnosa među apostolima, tihe podjele, ljubomore i sumnje. Stvari koje se često podrazumijevaju postaju temelj osobne reakcije, loše geste koja se potom jako očito primijeti i komentira. Dobro je znao da je Petar od Isusa nekoliko puta prekoravan, da su sinovi Zebedejevi sebe gledali ispred drugih, osjećala se i određena tiha distanca prema ženama koje su apostole pratile… previše je bilo elemenata po kojima se sumnja u određenom trenutku smatra razumljivom reakcijom. Stoga po vidljivom Toma je jasno reagirao nepovjerenjem svjedočenju onih prema kojima je odavno sumnjičav. Možda je u Isusa najmanje sumnjao. Nakon jasno određenog uvjeta po kojem bi povjerovao u Radosnu vijest, Toma je susreo Isusa i kajući se povjerovao. Isus ga nije javno prekoravao nego ponudio njemu i oko njega svoj Mir.

Znakovite su riječi upućene Tomi i nama preko Tome: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Brate i sestro, naš međusobni odnos pred Bogom temelji se na jednom istini: „Isus je uskrsnuo! On je živ! On je među nama!“ Mi jedni drugima svjedočimo tu istinu. Sve naše riječi, namjere i djela trebaju biti prožeti vjerom u Kristovo uskrsnuće i život. Ne možemo, kao vjernici govoriti jedno, a djelima pokazivati drugo. Svojim propustima stvaramo ozračje uvjetovanog povjerenja po kojem bi mnogi poput Tome mogli posumnjati ili otpasti od vjere. Bog nam svojim povjerenjem daje mogućnost sukreiranja vrijednosti na koje se pozivamo. Svojom vjerom i dobrotom potpomažemo svjedočenje u Kristovu prisutnost. Svojim grijesima ili dvoličnosti otežavamo vjernost Bogu.

Svojim životom možemo biti pomoć ili teret Bogu. „Što učiniste i najmanjem, meni učiniste!“ govori Gospodin.

Fra Josip Repeša, župnik župe Navještenja BDM Vrgorac