SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: U svijetu izokrenutih vrijednosti potražimo one prave, vječne i nepropadljive

ČITANJA:

2Kor 11,18.21b-30;

Ps 34,2-7;

Mt 6,19-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce. Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi tamna, kolika će istom tama biti?«

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

“Ne zgrćite sebi blaga na zemlji!” – Tim riječima započinje Isus malo dulji odlomak u ‘Govoru na gori’ u kome se sve usredotočuje oko tematike životnoga osiguranja, životne sigurnosti ovdje na zemlji. Nakon što je dao načelne smjernice spram posta, molitve i milostinje, nasuprot židovskih pobožnih djela, Isus se okreće pitanjima, što je to što nam daje u životu sigurnost i oslonac. Sam po sebi čovjek ne može biti ni dobar ni svet, Bogu se ne dolazi mnoštvom dobrih djela, nego otvorenošću prema Ocu i pogledom uprtim u Isusa. Svatko je u sebi zabrinut za svoj život, obitelj, egzistenciju, za svoje danas i sutra. Želi se na ovaj ili onaj način osigurati. Do Boga se ne dolazi gomilom dobrih djela makar ih nagomilali poput velike piramide i podizali do neba. Čovjek postaje tek onda slobodan ako pred Bogom živi i pravedno hodi. Nemoguće je dati odgovor na čovjekove muke i nevolje, unutarnje i vanjske, stavljajući ispred njih znak zabrane i zapovijedi. Nemoguće je zabranama, propisima i zakonima riješiti problem preljuba, rastave braka, krivokletstva, ubojstva ili krađe.  To je moguće samo kad se čovjek stavi u ozračje Božjega sunca, srca, oka, kad ima veću vrijednost pred očima.

Temeljno je pitanje čovjekove egzistencije pitanje životne sigurnosti. Čovjek je ugrožen i traži sigurnost. Siromaštvo, bolest, hladnoća, katastrofe, životne protivštine, sve je to protiv čega se čovjek bori i želi zaštititi svoj život. Ali Isus jasno kaže: Tko gomila novac, bogatstvo, blago, sigurno nije zaštićen. Tko gomila novac, samo povećava vlastiti strah. Ako ga hvale, to je samo lažna hvala, doskora će doživjeti prijezir, zavist, mržnju. Što je netko bogatiji, živi opasnije i ugroženije. Treba trezor s nekoliko brava, treba pologe u novčarskim kućama, treba osiguranje za svoj posjed, treba vozilo s neprobojnim staklima, treba tjelesne čuvare koji će ga štititi. Ostaje trajni problem čovjekov: biti ili imati! Od imanja nema prijelaza do bitka, pa i najljepše stvari vremenom postaju hranom starosti, rđe ili moljaca. Svaka svilena košulja u konačnici postaje mrtvački pokrov. Čovjekova posljednja košulja nema više džepova. Suvišni su i nepotrebni. A sve bogatstvo, znanje i imanje, dostaje za eventualno lijepi mramorni nadgrobni spomenik.

U Isusovim ustima ne čujemo kako se moramo ovoga ili onoga odreći ili nešto više riskirati. Ne, nego nas poziva na izbor prave, neprolazne vrijednosti. One koja vječno  traje. Isusu je jasno da u svakome čovjeku postoji unutarnji nagon za srećom, puninom, ispunjenošću, konačnim blagom, za nečim čvrstim neprolaznim. Postoji glad i žeđ za pravim životom. I on ga nudi. U ovim riječima Isusu uspijeva odvratiti čovjekov pogled od prikovanosti za zemaljsko i prolazno. Nemoguće je materijalnim dobrima osigurati ovdje na zemlji egzistenciju. Cijeli Govor na gori usmjeruje čovjekov pogled prema onostranosti, prema blagu na nebesima, i to blago treba steći. Da bi se to steklo, trebamo se vratiti prvoj Ljubavi, Bogu Stvoritelju i Svedržitelju. Živimo u svijetu izokrenutih vrijednosti. Samo u Bogu nalazimo prave, vječne i nepropadljive vrijednosti. Samo u Bogu nalazimo smisao života i postojanja.

Vlč. Perica Matanović, župnik župe bl. Alojzija Stepinca, Novska