SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: Kad znaš kako ispravno moliti, lako ćeš otvoriti dušu i srce Bogu

ČITANJA:

2Kor 11,1-11;

Ps 111,1-4.7-8;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani.

Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.

Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

Isus u današnjem evanđelju govori svojim apostolima: „Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.“ (Mt 6,7-8) A onda dodaje: „Vi, dakle, ovako molite.“ (r.9a) Očito je da se ovo Isusovo „ovako“ ne odnosi u prvom redu na sadržaj, odnosno riječi koje treba izreći, nego na stav i raspoloženje kojim u molitvi stupamo pred nebeskoga Oca. Ovako, tj. u ovom duhu, s ovim raspoloženjem. Isus nije napisao niti izdiktirao nijedan molitvenik, nijednu zbirku lijepih molitava. Dao nam je samo okvir, poučio kako trebamo pristupiti molitvi, i osnovni sadržaj, a sve ostalo prepušta svakomu pojedinom molitelju. Kad znaš kako ispravno moliti, dušu i srce ćeš lako otvoriti Bogu. Što god mi molili, time zapravo podsjećamo sami sebe, a ne Boga. Sv. Augustin piše: „Nama su potrebne riječi da se prisjetimo onoga i razmatramo o onomu što tražimo, a ne da mislimo kako riječi Gospodina uvjeravaju ili utječu na njega.“ (Tumačenje Gospodnje molitve, Časoslov, IV svez., str. 276) Zatim tumači pojedine stavke Očenaša i nekoliko puta ponavlja upravo tu misao: „Kad dakle kažemo: Sveti se ime tvoje, opominjemo sami sebe da želimo da njegovo ime, koje je uvijek sveto, bude sveto također i kod ljudi.“ I kod drugih zaziva Očenaša piše on: „podsjećamo se“, „opominjemo sebe“, „prizivamo sebi u pamet“. Sebi, a ne Bogu. On to već zna. I završava veliki Augustin: „Treba, dakle, da nas na sve to podsjete te riječi.“ (nav. mj., str. 277) Navodeći Apostolove riječi: „Iznesite svoje potrebe Bogu“, tumači Augustin da se te riječi „ne smiju tako shvatiti kao da ih je potrebno iznositi Bogu koji ih je već i prije poznavao, nego da ih sami postanemo svjesni predano pred Bogom, a ne hvastavo pred ljudima.“ (str. 273)

No, molitva nije nabrajanje, podsjeća i on: „Jedno je dugo nabrajanje, a drugo je dugotrajno duševno raspoloženje.“ (nav. mj.) A duševno raspoloženje prije nastaje u šutnji, nego u mnogom govorenju. Zato Augustin opominje vjernicu Probu: „Neka je daleko od molitve mnogo govorenje! … Mnogo govoriti, znači u molitvi obavljati potreban posao suvišnim riječima.“ (nav. mj.) On ju podsjeća kako nas je Isus „naučio da nam molitva ne bude glagoljiva, kao da ćemo biti bolje uslišani time što budemo govorljiviji“, i da Otac nebeski „zna što nam je potrebno i prije nego smo ga zamolili“. Opet je posve jasan u svojoj pouci: „Onaj koji zna što nam je potrebno i prije nego smo ga zamolili, potiče našu dušu da shvatimo kako naš Gospodin i Bog ne želi upoznati našu volju koju ne može ne poznavati, nego da se naša želja vježba u molitvama, kako bismo mogli primiti ono što nam sprema dati.“ (str. 269)

Eto kako nam je Augustin sjajan učitelj molitve. A takav je zato što je tako duboko ušao u Isusovu misao. Isus je znao cijelu noć provesti u molitvi. Zar mislimo da je cijelu noć Bogu nabrajao svoje želje i potrebe? Ne, za njega je molitva bila blisko druženje s nebeskim Ocem. A kad si s nekim tako blizak i tako se lijepo družiš, onda zaboraviš na vrijeme. U Crkvi ima zatvorenih kontemplativnih redova koji najveći dio dana provode u molitvi. Što toliko mole? Niti nabrajaju Bogu svoje želje, niti okajavaju neke svoje velike grijehe, nego se radosno druže s Bogom, Ocem i Prijateljem. Mole za svijet u kojemu žive. I za tebe koji „nemaš vremena“ moliti. Nemaš vremena, ili je tvoje prijateljstvo s Bogom polovično i mlitavo? Za ono što volimo, uvijek imamo vremena.

Vlč. Perica Matanović, župnik župe bl. Alojzija Stepinca, Novska