SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: Post, molitva i davanje milostinje uvode nas u dubinu čovještva

ČITANJA:

2Kor 9,6-11;

Ps 112,1-4.9;

Mt 6,1-6.16-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršću ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

U današnjem evanđelju čujemo što Gospodin od nas traži i očekuje. Post, molitvu i odricanje. Crkva nam upućuje jedan važan poziv, ukazuje nam na trolist povezanih elemenata koje nas uvode u dubine čovještva. Ona nam uvijek iznova svraća pozornost na tri stvari međusobno povezane tijesnim nutarnjim vezama – na post, molitvu i davanje milostinje. To možda u prvi mah može zvučati prilično staromodno ili kao nešto što bi bilo primjereno posebnom, sasvim određenom tipu kršćana – redovničkim zajednicama, onima koji su pozvani u duhovni stalež. Međutim, nije tako. Poziv na post, molitvu i davanje milostinje namijenjen je svima. Stoga ćemo nakratko stati pokraj svake od triju spomenutih vježbi kako bismo uočili na što nas one upućuju.

Post je odricanje od hrane, ali i više od toga. Postiti znači odreći se svega što svakodnevno „trpamo“ u sebe na različite načine, znači osloboditi se onoga što činimo nepromišljeno, preko svake mjere. I sami osjećamo kako smo siti svega što jelom, gledanjem, slušanjem, što upijamo, često nepromišljeno, nekritički. Tu postiti znači oslobađati se svega onoga što nam u životu zauzima lažno i nezasluženo mjesto. „Odricanje ne uzima, ono daje“, rekao je Meister Eckart. Ako se uistinu oslobodimo, iznova otvorimo, ako uzmognemo svoj pogled uzdići iznad naših vlastitih svjetova, onda je to otvaranje vrijedan i značajan dar koji ‘pravi mjesta’ za nove sadržaje. Za vjernika, postiti znači praviti prostora za Boga i bližnjega, otvoriti im se.

Dolazimo sada do druge stvarnosti koju smo spomenuli. To je molitva, koja nije tek puko gomilanje riječi i formula, nego prije svega ostvarena otvorenost prema Bogu, a kojoj je konačni smisao ispunjenje Bogom, život u stvarnosti koja računa na Boga. Moliti znači ići putem duhovnog buđenja, ići uporno… i onda kad zamuckujemo i kad nam ponestane riječi, i onda kad otkrijemo da smo u molitvi sebični jer tražimo samo nešto za sebe… Molitva nije samo prošnja, premda nam je i to omogućeno, već isto tako i hvala i proslava Boga, divljenje njegovim djelima, molitva koja pušta da nam Bog govori.

Davanje milostinje vrlo je konkretan način izražavanja brige za bližnje, za one koji su u potrebi. Otvoriti se Bogu znači uvijek se otvoriti i onima s kojima živimo, prije svega onima koji su pritisnuti nevoljama i potrebni naše pomoći. I eto prostora za treću vježbu – davanje milostinje. Davanje milostinje vrlo je konkretan način izražavanja brige za bližnje, za one koji su u potrebi. Davanjem čovjek ne samo da sam sebi nešto uskraćuje, jer daruje od svojega, nego na neki način dopušta drugima da budu dionici njegova vlastitog života. Davanje milostinje simbolički izražava i sve ono lijepo i dobro što možemo pružiti jedni drugima. Je li to podrška, lijepa riječ, ohrabrenje, blizina…? Jest, i to je, i još puno toga čime možemo mnogo lijepoga i Božjega unijeti u vlastiti život, kao i u živote naših bližnjih.

Post, molitva i davanje milostinje, taj pokornički trolist, vježbe su koje kriju staru, a uvijek novu mudrost. Međusobno su tijesno povezane i ne idu jedna bez druge. Nije post radi posta, nije molitva radi molitve, nije davanje milostinje radi davanja milostinje. Svaka od ovih vježbi upućuje na nešto više: post nas okreće sebi samima kako bismo pravo uočili ‘čime se hranimo’, što nas izgrađuje. Molitva je tu da nas otvara za Božju stvarnost, a ne da nas zatvara u sebičnost. Davanje milostinje usmjerava nas da ljude i njihove potrebe srcem osjetimo, da budemo bližnji jedni drugima. Ispravno povezani post, molitva i davanje milostinje omogućuju nam spoznaju koja nam u životu često izmiče: možemo se obnoviti, možemo postati drukčiji, novi ljudi.

Vlč. Perica Matanović, župnik župe bl. Alojzija Stepinca, Novska