SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Vjenceslav Janjić: Bog stvara pa želi da i njegova stvorenja rade

ČITANJA:

iz prigodnih i zavjetnih čitanja, str. 119-130;

2Sol 3,6-12.16;

Ps 127,1-2;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:

»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.

Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’

Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’

A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’

‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Božju tumači fra Vjenceslav Janjić:

Još uvijek se nalazimo u ljetnim kvatrima u kojima molimo za darove rada i plodove zemlje. Sveti pisac, na slikovit način, kaže kako je Bog, na početku svijeta: “Šest dana radio, a sedmoga je dana otpočinuo!”

Ovo je slikovit govor. Bog stvara iz ničega, pa prema tome ne može se niti umoriti. Bogu je dovoljno da hoće pa da to i bude. Njemu nije bilo potrebno niti, vremenski gledano, šest dana dok je stvarao svemir. Sve je to slikovit govor. Ali je njegova naredba da njegova stvorenja šest dana rade, a sedmoga dana trebaju se odmoriti.

Odmah na početku treba reći da je kršćanstvo religija rada i radosti. Ljudi se tisućljećima KRUHOM HRANE, A UZ VINO RADUJU. I jedno i drugo čovjek mora sam sebi proizvesti. Ono što je dobio na DAR, OD SVOGA STVORITELJA DUŽAN JE VRATITI BOGU ZA UZDARJE, U ZNAK ZAHVALNOSTI!

S obzirom da se nalazimo u tjednu ljetnih kvatri, liturgija današnjeg dana ima svoja vlastita čitanja koja pred nas stavljaju temu rada. Bog stvara čovjeka na svoju sliku i povjerava mu brigu za čitav svijet i da njime gospodari i upravlja. Čovjek kao Božje stvorenje ostaje i Božji suradnik. Zakon rada otkrivamo, već smo rekli, na prvim stranicama Svetog Pisma, a u prvom čitanju slušamo sv. Pavla, dok su neki u Solunu, pod snažnim dojmom parusije odlučili ništa ne raditi, kako im sv. Pavao odgovara: „ TKO NEĆE DA RADI NEKA I NE JEDE!“ Zakon rada spada na čovjekovo dostojanstvo, čovjek ima potrebu za radom kroz kojeg se ostvaruje .

Utemeljitelj Benediktinskog reda sv. Benedikt veli svojim nasljedovateljima: „ MOLI I RADI!“ Bog stvara čovjeka na svoji sliku i povjerava mu brigu za čitav svijet da s njime gospodari i upravlja. Da bude Božji suradnik. To je, na neki način, i tema današnjeg Evanđelja.

Današnje Evanđelje stavlja pred nas zakonitost kraljevstva Božjega. Bog želi da i čovjek radi – svatko prema talentima koje mu je stvoritelj dao. Uzmite, veli gospodar, od onoga koji je zakopao jedan talent i podajte onome koji ih ima deset. Zašto? Jer onome tko ima, tko radi s darovanim talentima, dat će se da još ima više, a onome koji je lijen i ništa ne radi oduzet će se i ono što misli da ima. Svi smo pozvani na suradnju. Stoga i veli Sveto Pismo, na jednom drugom mjestu, tko je puno primio, od njega će se i puno tražiti. Ako sasvim konkretno i otvoreno razgovaramo o radu moramo sasvim iskreno priznati da kod nas rad još uvijek nije dobio na cijeni, da se djeca i mladi ne odgajaju za pošten i ustrajan rad. Kod nas je prevagnula parola, iz ne tako davne prošlosti: „Snađi se druže!“ Htjeli mi to priznati ili ne mi baštinimo iz prošlog sustava puno toga negativnog zato što o tome još odlučuju oni koji su rukovodili u prošlom sustavu ili pak njihovi sinovi. Kao da je društvo i država riznica bez kraja. Nažalost takav se mentalitet prenosi i na Crkvu. Idemo u crkvu samo onda kad nam nešto treba. Današnja Riječ Božja nas poziva da u svom životu, u ovom svijetu, ali i u našoj Crkvi, svi trebamo biti odgovorni.

Fra Vjenceslav Janjić, župnik i gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku.