SVAKODNEVNO U 7:30 Dr. Đurica Pardon: U poslušnosti Kristu pozvani smo svjedočiti, čuvati i živjeti jedinstvo i zajedništvo Crkve

ČITANJA:

Dj 20,28-38;

Ps 68,29-30.33-36c;

Iv 17,11b-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Još je ostalo samo nekoliko dana do Pedesetnice. U srcima apostola okupljenih u dvorani posljednje večere odzvanjanju riječi Isusove oproštajne molitve. Apostoli još nisu bili svjesni da je poslanje propovijedanja i življenja Božje poruke u svijetu na njihovim leđima. Isus, koji ih je okupljao u jednu zajednicu, sada je otišao k Ocu. Pred njima se nalazila nepoznata budućnost. Nisu znali da će se uskoro sve promijeniti. Još jednom prebiru posljednje Isusove upute u kojima ih je on pripremao za važnu zadaću naviještanja Evanđelja svemu stvorenju. On sam im je ostavio svoj život kao primjer, a njegovo djelovanje i način objavljivanja Evanđelja bio im je uzor.

Dok je Isus bio s njima on ih je čuvao od međusobnih razdora i podvojenosti. A sada, kad je otišao, briga o zajedništvu vjernika ostaje na njima samima. Zato je Isus i molio Ocu da sačuva njegove od razdvajanja i sukoba. Stavlja im pred oči primjer njegova jedinstva s Ocem. Jedinstvo vjernika prati uzor jedinstva Oca i Sina. Naše zajedništvo je preslika Božjeg jedinstva. Crkva je odraz Božjeg zajedništva. Jedna smo obitelj. Mi smo braća i sestre. To jedinstvo je temelj svjedočenju koje će druge ljude privlačiti Isusu Kristu, prema njegovom i našem Ocu, u zajedništvo Božje obitelji – Crkve.

No, Isus ne crta budućnost Crkve samo lijepim obećanjima. On upozorava da je izgradnja zajedništva iznimno zahtjevan i ozbiljan zadatak. Opasnosti da ne uspijemo ostvariti zajedništvo su velike. Realnost zajedničkog života uvijek je označena i onima koji odustaju i napuštaju zajednicu. To iskustvo bilo je poznato i Isusu i njegovim učenicima, a događa se da i nas danas bolno pogađa. Kao i onda, tako i danas, nije moguće do kraja shvatiti razloge radi kojih neki ljudi, unatoč privlačnosti i dobroti zajedničkog života, ipak odlučuju odvojiti se i otići. Opasnost odvajanja i odlaženja uvijek postoji. Ono se i sada događa među nama. Potrebno je biti vrlo svjestan te opasnosti i pomno paziti na vlastite puteve, mišljenja i djelovanja. Jedinstvo i zajedništvo se teško grade, ali se lako razgrađuju. Zajedništvo među nama je krhko. Ako budno i stalno ne pazimo na njega nalazimo se u opasnosti otpada i odlaska, razaranja jedinstva. U poslušnosti Kristu i njegovoj riječi i mi smo danas pozvani svjedočiti i živjeti, čuvati i sačuvati jedinstvo i zajedništvo Crkve.

Za jedinstvo i zajedništvo je potreban trud, posvećenje života i neprestana molitva. Svjedočanstvo zajedništva Crkve događa se u svijetu koji nije sklon naporu održavanja jedinstva. Oblik života na koji su pozvani Isusovi učenici nepoznat je onima koji se udružuju u zajednice radi vlastitih interesa i vlastite koristi. Svijet i ljudi ne postoje radi vlastitih probitaka i vlastite koristi. Prepoznavanje istine o svijetu uvijek nas vodi prema shvaćanju da su čitav svijet i sva stvorenja izraz Božje ljubavi, a ne izraz Božje sebičnosti. Zbog toga se zajedništvo Isusovih učenika predstavlja kao način ponašanja suprotan ponašanju svijeta. Kršćani ne grade zajedništvo radi vlastitih ciljeva i postignuća, nego radi poslanja i zadaće koju im je Bog dao da je izvrše – da ujedine svijet i da ga učine mjestom Božjeg prebivanja.

Radi toga nas Bog ne želi uzeti k sebi, izvaditi i iskorijeniti iz svijeta, iščupati iz zemlje. On nas baš postavlja i sije u svijet, kao što je postavio i poslao svoga Sina baš tu među nas u naš svijet. To je otkrivenje istine, to je objava koju nastavljamo širiti i naviještati. To je zadaća koju nam Krist ostavlja. Upravo ovdje i sad, upravo u ovome svijetu nas Bog spašava, upravo nam ovdje iskazuje svoju ljubav, upravo nas ovdje i sad čini svojom djecom.

Dr. Đurica Pardon, znanstveni suradnik, župnik župe sv. Ladislava, kralja u Punitovcima