SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Luka Premelč: U Kristovoj ljubavi je punina života svakog kršćanina
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Dj 15,22-31;
Ps 57,8-12;
Iv 15,12-17
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
Riječ Božju tumači vlč. Luka Premelč:
Drage sestre i braćo u Uskrslome Kristu, dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija.
Današnje nam Evanđelje donosi važnu zapovijed, naredbu koju Gospodin Isus daje svojim učenicima – Isus govori o ljubavi koju svaki njegov učenik mora imati i u njoj svojim životom ustrajati.
A zašto? Jer se u njoj spašavamo. U toj ljubavi ostvaraju se sva Isusova obećanja, u toj je ljubavi punina života svakog kršćanina. No, pitanje je sada – kakva je to ljubav? To je ona ljubav kojom Otac ljubi svoga Sina – a ljubi ga tako da mu daje sve, potpuno sve! Sve šta ima Otac daje Sinu – a Isus to potvrđuje riječima: „Otac i ja jedno smo“ (Iv 10,30). A kako Isus uzvraća tu ljubav Očevu? Svojom poslušnošću.
Ljubav Isusa prema Ocu očituje se jasno u Njegovoj poslušnosti – ponavljam, ljubav Sina jest poslušnost, o čemu smo promišljali i u jučerašnjem Evanđelju: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.“(Iv 15,10).
Tu ljubav i mi primamo od Krista, koji je je svega sebe predao radi nas i našega spasenja – život je svoj položio. A od nas se zato, sasvim opravdano, traži ono isto što se traži i od Njega, pravog Boga i pravoga Čovjeka – a to je poslušnost, sestre i braćo. Poslušnost želimo, ali i moramo, uzvratiti našemu Gospodinu i Bogu. I postavljam sada pitanje, sebi i tebi: a kako ćemo to? Tako da ćemo Njegove riječi i zapovijedi slušati, shvatiti, čuvati u svome srcu ali, što je možda i najvažnije, konkretno ih izvršavati. Izvršavajući njegove zapovijedi, uspostavljamo bolji odnos s Gospodinom – postajemo njegovi prijatelji. Više nismo sluge, nego prijatelji Boga živoga.
I sada dalje nastavljamo niz: Krist je nas ljubio, i mi mu želimo uzvratiti svojom ljubavlju, svojom poslušnošću. No, tu nije kraj. Idući korak je vrlo važan za život kršćanina – sada je na nama da se na taj isti način odnosimo i prema svojim bližnjima. Ljubiti svojega bližnjega, brata čovjeka želimo točno tako kako je Isus ljubio nas – tako da i mi sebe predamo braći svojoj. Živjeti jedni za drage, ali biti spreman i život položiti. A zašto? Zato jer ako ljubimo jedni druge, kao što je Krist ljubio nas, ostajemo u njegovoj ljubavi, ostajemo u punini života – a nema veće nagrade na ovom svijetu. Bogu se ljubav uzvraća kroz ljubav prema bratu čovjeku. A nagrada će biti vječno zajedništvo ljudi s Bogom! I to je cilj prema kojemu, sestre i braćo, zajedno težimo. Neka nas Duh Sveti trajno nadahnjuje i vodi na tom putu.
Želim vam plodonosan današnji dan, proživljen djelotvornom ljubavlju prema Bogu i bližnjima, te ispunjen mirom i blagoslovom Boga Oca, Sina i Duha Svetoga!