SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Svijetu trebaju euharistijski ljudi – oni koji će otvarati vrata vječnosti ključem vjere

ČITANJA:

Dj 8,26-40;

Ps 66,8-9.16-17.20;

Iv 6,44-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje — za život svijeta.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

Draga braćo i sestre! Vjera je ključ kojim otključavamo vrata vječnosti. Pomislit ćemo: vjerujem da ću nakon smrti doći pred vrata vječnosti i imati pravi ključ kojim ću ih otključati. Ipak, Isus nam ne govori o vjeri i vječnom životu kao nečemu budućem – nego kaže: „tko vjeruje, ima život vječni.“ (Iv 6, 47b) Život vječni je sada, sada treba vjerovati. Svakoga dana nailazimo na vrata vječnosti. S njihove druge strane stoji Isus i kuca, samo vjerom mogu otvoriti vrata i susresti Isusa – imati život vječni. Život vječni događa se već sada, iako ne u potpunosti. Ali neprestano imamo priliku zakoračiti u tu stvarnost.

Euharistija – sveta misa – to su jedna vrata na kojima kuca Isus. To kucanje je poticaj Duha Svetoga da vrata otvorimo – to kucanje posebno odzvanja u nedjelju, u Dan Gospodnji. U slavlju euharistije Isus nam se daje kao kruh života – kruh života vječnoga. Čovjek je u svojim početcima izgubio život koji je prvotno Bog za njega zamislio – da s Bogom bude prijatelj i da s njim šeće zemaljskim rajem. Čovjek je uzeo plod sa stabla života i izgubio ljepotu života koju mu je Bog darovao. No, Božja ljubav tu ne staje. Bog odabire novo Stablo života i sâm postaje plod kojim će čovjeku obnoviti dostojanstvo, divnije nego u početku, i ponuditi mu Hranu spasenja. Bog u Isusu Kristu postaje čovjekom, odlazi na križ i svojim darežljivim milosrđem daje svoje Tijelo i Krv kao plod stabla spasenja. Nije li Bog dosjetljiv?! Po hrani čovjek ruši odnos s Bogom, po novoj Hrani Bog obnavlja odnos s čovjekom.

Isus je kruh za život svijeta. Svijet treba Isusa. Svijetu trebaju euharistijski ljudi – oni koji će otvarati vrata vječnosti ključem vjere, oni koji će se hraniti plodovima Kristove žrtve na križu. Svijetu trebaju ljudi koji žive od euharistije. Ljude koji se ugledaju u euharistijskog Isusa, koji se njime nadahnjuju, koji se njime preobražavaju. Mi trebamo euharistiju – Bogu nisu potrebne naše hvale (usp. Opće predslovlje IV), nego nam Bog po euharistiji daje milost spasenja. Slavlje euharistije uči nas vjerovati i živjeti. Isus se za nas potpuno predao, to se predanje događa u euharistiji, zato je i naš život predanje Bogu za spasenje svijeta. Isus nam daje čitavog sebe, darovao nam je svoj život, primamo ga u euharistiji; poziva nas da naš život bude darivanje ponajprije Bogu, a potom braći i sestrama. Euharistija je slavlje Kristove ljubavi, Isusova zapovijed traži da ljubimo jedni druge kako nas je On ljubio (usp. Iv 13, 34). Isus te šalje da Ga poslije euharistije nosiš u svoju obitelj, susjedstvo, grad, u školu, na fakultet, na radno mjesto, na ulice i trgove, u svijet. Svijet može živjeti od Isusa – i biti radostan svijet. Ne može se zadržati na ponudi i potražnji, profitu i isplativosti, ulaganju i dobitku, blagostanju i moći… svijet može učiti od euharistijskih ljudi o ljubavi, darivanju i predanju – o besplatnosti, poniznosti i žrtvi. Draga sestro i brate! Kada budeš sljedeći puta slavio euharistiju, dobro se pripremi – napravi mjesta za Isusa u svom životu, potraži ključ vjere ako se zagubio – jer ti ćeš u svijetu postati vrata po kojima će Isus drugima kucati i nuditi život vječni.

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša