SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Vjera daje iskustvo gledanja Božje stvarnosti

ČITANJA:

Dj 7,51 – 8,1a;

Ps 31,3c-4.6.7b.8a.17.21ab;

Iv 6,30-35

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.«

Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«

Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.«

Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene,

neće ožednjeti nikada.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

Hvaljen Isus i Marija!

Danas nam evanđelje opisuje kako Židovi traže od Isusa znak po kojem će vjerovati da je Sin Božji: „Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti povjerujemo?“ (Iv 6, 30) Čovjek će u traženju Boga posegnuti za ljudskom logikom. Prihvatit će ono što mu se može dokazati ili ono što može iskusiti svojim osjetilima. Isus odbacuje takav način: da vidimo znak pa da povjerujemo. Nije li mu svjetina vikala kad je visio na križu: „Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj“ (Mt 27, 42b)? U razgovoru s Isusom Židovi se pozivaju na očeve koji su jeli manu u pustinji. Na putu prema obećanoj zemlji Izraelci su mrmljali protiv Boga, iako je Bog uvijek bdio nad njima. I mana je bila znak Božje brige, ali ubrzo su se i na nju žalili.

Gospodin se brine za nas, a mi slijepci. Ne vidimo da nas neprestano ljubi. Zato od Njega tražimo znakove. Tražimo bez vjere, kao da nam je dužan. A sve nam daje. Što želimo vidjeti kako bismo vjerovali? Vjera omogućuje gledanje, vjera daje vidjeti – a ne obratno. Isus je činio znamenja koja su privlačila pozornost mnogih i na različite su načine bila razumljena. U ono vrijeme mnogi su bili opterećeni različitim bolestima, dolazili k Isusu – iako ga nisu poznavali – čuli su za njega. Slušajući svjedočanstva drugih, vjerovali su da Isus i njima može pomoći: slijepac, gubavac, Jair, rimski satnik, Marija i mnogi drugi vjerovali su da Isus može pomoći na način koji je vlastit samo Bogu. Vjera u Krista otvara nove obzore života; omogućuje novi, drugačiji pogled. Onaj koji vjerom, životnim opredjeljenjem, pristaje uz Boga, polako poprima Božji pogled, postupno počinje gledati Božjim očima. Sveti Stjepan prvomučenik na suđenju „uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: ‘Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.’“ (Dj 7, 55b-56) Na Stjepanovom primjeru vidimo kako vjera daje iskustvo gledanja Božje stvarnosti. Vjera daje vidjeti i iskusiti viđeno.

Isusovi suvremenici u umnažanju kruha zaustavili su svoj pogled na daru, nisu mogli vidjeti Darivatelja. Usmjereni na svoju sitost, nisu mogli prihvatiti umnažanje kruha kao znak Božje prisutnosti. Vjera je usmjerenost na Boga, a ne na vlastite želje. Ne vjerujemo zbog sebe: da nam Bog zadovolji potrebe, pa da se maknemo od Njega. Vjerujemo zbog Boga koji nas ljubi, koji nam daje da njegovim očima vidimo sebe, svoje postojanje, ljude oko sebe, svijet u kojem živimo. Vjera u Krista daje novi pogled na život, križ i trpljenje. Oni koji su Kristu vikali „siđi s križa“, smatrali su se pobjednicima nad Isusom, a žene i učenik, koji su stajali pod križem, učili su od Isusa ljubiti i trpjeti. Nevolje života mogu naš pogled usmjeriti na nas same, pokazati nam kako smo bijedni, da nas treba žaliti. Ali tko vjeruje u Krista, ne može ostati u samosažaljenju, jadikujući i tužeći se. Vjerom u Krista grlimo križ, jer nam donosi novi život.

U euharistiji svećenik podiže kruh i vino izgovarajući Isusove riječi: Ovo je Tijelo moje – ovo je Krv moja. Samo vjerom mogu prihvatiti tu istinu – jer „za čvrstu vjeru, dosta je što čuh.“ Gospodine, daj nam uvijek takvu vjeru (usp. Iv 6, 35). „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.“ (Iv 6, 35)

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša