SVAKODNEVNO U 7:30 p. Ivan Dominik Iličić: Dopustimo Bogu da nas posvećuje
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
2Kr 5,1-15a;
Ps 42,2.3; 43,3.4;
Lk 4,24-30
Tekst evanđelja:
Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Riječ Božju Rumači p. Ivan Dominik Iličić:
Hvaljen Isus i Marija, poštovani čitatelji portala Hrvatske katoličke mreže, draga braćo i sestre, srdačan vam pozdrav i Božji blagoslov. Današnje prekrasno evanđelje nas može potaknuti na promišljanje i o našim vlastitim predrasudama. Često puta i mi u Crkvi imamo predrasude jedni prema drugima. Ljude koje poznajemo otprije uzimamo zdravo za gotovo i mislimo: „Pa zašto bi Bog posebno nešto preko njih djelovao?“, misleći da smo mi možda bolji. Uzrok tomu je naša prikrivena oholost koja je prisutna u srcu svih ljudi, u većoj ili manjoj mjeri. Što više napredujemo na putu svetosti to je te prikrivene oholosti u nama manje. Gospodin svojom ljubavlju razgoni oholost iz našega srca i daruje nam svoju poniznost, poniznost u kojoj želimo da drugi budu i svetiji od nas, a mi sveti onoliko koliko Bog hoće. Upravo je to jedan od zaziva u litanijama poniznosti svete Majke Terezije.
Bog djeluje šire od našega pogleda i šire od našega srca, te ima plan sa svakim čovjekom, stoga je nepotrebno promatrati druge ljude pokušavajući ih uspoređivati sa sobom, te prosuđivati koliko su oni sveti. Ne znamo komu je koliko dano i tko je koliko svet. Jedino što možemo je dopustiti Bogu da nas posvećuje. Što nas dublje promjeni i posveti to ćemo imati manje predrasuda prema drugima, gledat ćemo ih čišćim i dubljim pogledom i Bog će kroz nas moći snažnije djelovati u ovome svijetu, te pomoći drugima da i oni budu bolji i svetiji.
Također, današnje evanđelje nam donosi važan detalj o tomu kako je Isus postupio na tuđu zavist i mržnju. Nije gledao u to zlo koje mu želi nauditi, nego je jednostavno prošao pokraj ljudi koji su bili u zloj volji. To nam je dobar primjer. Često puta mi želimo uzvratiti istom mjerom kad nam netko čini zlo. Želimo se pravdati i raspravljati s ljudima koji nam žele zlo, a nekada je najdjelotvornije povući se, blagosloviti ih i proći pokraj njih. Ne gledati u zlo, nego gledati u Isusa. Neka na Isusu bude glavni fokus našega srca i čitavog našega života. Ne gledajmo u ljude koji nam žele zlo, nego u Krista i idimo za njim i s njime kroz naš život i blagoslivljajmo one koji nas progone. Isto tako, ne gledajmo u svoje grijehe, nego u Isusa koji nam uvijek pruža ruku i poziva nas da se dublje obratimo i da mu snažnije otvorimo srce kako bi on mogao ući dublje u naš život. Svako vam dobro i Božji blagoslov!