SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ana Begić: Kakvi smo učenici Kristovi?

ČITANJA:

Jr 18,18-20;

Ps 31,5-6.14-16;

Mt 20,17-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti. «Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva. «

Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac. «Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.« »Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Božju tumači s. Ana Begić:

Evanđeoski odlomak govori o lažnom poimanju Kraljevstva Božjeg, osobito izraženog u ambicijama Isusovih učenika. Naime, Isus se približava svom posljednjem putovanju u Jeruzalem. Narod je onaj koji će izvršiti osudu nad Isusom. Isus im govori da je njegovo Kraljevstvo drugačije od ostalih. Temeljno načelo je služenje bližnjima. Ambicije učenika ne smiju proizlaziti iz zasluga što su pošli za njim i postali njegovi učenici, nego iz primjera služenja. Nije dovoljno biti Isusov učenik. To se mora opravdati primjerom života. Jesmo li svjesni da smo mi već ovdje i sada dionici Kraljevstva nebeskoga? Najbolji odgovor na pitanje upravo možemo dobiti iz Kristovih riječi o služenju i primjeru života.

Kakvi smo mi učenici Kristovi? Na prvo mjesto stavljamo borbu za vlast, karijerizam, i potrebu da što prije podmetnemo kamen spoticanja svome bližnjemu. A Isus nam govori sve suprotno navedenome! Naše služenje Gospodinu treba biti bezuvjetno, širokogrudno i plemenito. Onaj koji je među nama najveći prema Kristovim riječima trebao bi biti poslužitelj, a mi danas činimo obrnuto, te se nameće stav ja sam taj ili ta koji imam službu i vlast, i ja sam taj ili ta koja će određivati kako će sve biti! Umjesto da okrenemo percepciju i krenemo Kristovim putem, a to je da onaj koji je prvi bude prije svega sluga. Jedino takvi primjeri u životu ostavljaju trag, a taj trag je iskonska dobrota koju čovjek u sebi ima!

Položaj učenika u Kraljevstvu ovisit će o njihovoj odgovornosti i sposobnosti žrtvovati se za poslanje i davanja cijeloga sebe u navještaju Evanđelja. Izričaj „pit ćete čašu koju ja pijem“, govori da je sudbina učenika učiniti svoj život darom za drugoga, onako kako je to Isus živio. U suprotnom nema razlike između Isusovih učenika i osoba iz svjetovnih kraljevstava. Isusov učenik treba slijediti njegov put, odnosno, onoga koji nije došao da bude služen, nego da služi. Izričaj „za mnoge“ u semitskom jeziku označava „za sve“.

Martina s. Ana Begić, profesorica na Katedri moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu