SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ljiljana Radošević: Isus i danas poziva na slušanje Riječi koja daje snagu za autentično naviještanje

ČITANJA:

od dana: Heb 13,15-17.20-21;

Ps 23,1-6;

Mk 6,30-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

U ovom evanđeoskom odlomku gledamo apostole oko Isusa kako ga izvješćuju „o svemu što su činili i naučavali“ (Mk 6,30) Ova perikopa naglašava udionštvo učenika u Isusovu poslanju. Nakon iskustva navještanja poziva ih: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto i otpočinite malo“(r.31a)

Život jednog Kristovog apostola zna za vrijeme navještanja, ali i za vrijeme odmora. U navještanju Apostol poučava u Kristovo ime, a u vrijeme odmora sluša Učitelja. Upravo o tom slušanju Učitelja ovisi i snaga i uvjerljivost navještaja. Pater Raniero Cantalamessa podsjeća upravo na to autentično življenje i naviještanje. Evo njegovih riječi: „Ljudi pokazuju sve manje povjerenja u riječi; često su bili riječima prevareni ili su riječima varali. Dok naprotiv, kad naiđu na čovjeka koji zalaže svoj život za riječ koju govori, za nju trpi ili za nju čak polaže život, tada ih ta riječ pogađa; znaju iz svog iskustva da se može trpjeti samo za ono u što se istinski vjeruje. Zato samo ‘življena’ riječ ima presudan i nezamjenjiv upliv.

Takva riječ uvjerava. Ona uvjerava iz još jednog subjektivnog  razloga, jer samo onaj koji je sadržaj riječi što ih propovijeda najprije sam proživio, za taj se ideal založio i za njega molio, moći će riječima dati pečat istinitosti: u takvim se riječima zrcali propovjednikova duša i tek tako može dotaknuti slušateljevu dušu. Na taj način se dolazi do žive uzajamnosti, a ne do prenošenja hladnih pojmova… Jedan svetac vrlo omiljen ruskom narodu – sv. Serafin Sarov, običavao je govoriti da je propovijedati lako kao što je lako bacati kamenje s vrha zvonika na zemlju, dok je živjeti po onome što se propovijeda teško kao što je teško nositi kamenje na leđima na vrh zvonika.“ (R. Cantalamessa: Otajstvo Isusova propovijedanja, Duh i Voda, Jelsa, 1994.)

Stoga Isus i danas poziva svoje navjestitelje u „osamu, na samotno mjesto“ gdje njega slušaju i od njega primaju snagu za autentično naviještanje.