SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivica Zrno: Živimo po mjeri evanđelja i oko sebe širimo svjetlo

ČITANJA:

od dana: Heb 10, 19-25;

Ps 24, 1-4b.5-6;

Mk 4, 21-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Unosi li se svjetiljka da se pod sud stavi ili pod postelju?

Zar ne da se stavi na svijećnjak? Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«

I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Zrno:

I ovdje imamo priliku slušati Isusa kako nam se obraća veoma slikovito. I zaista, Isus govori. Bez obzira na koji način, ali govori i tebi. Slikovito govoreći, zaista je potrebno oprati uši i pozorno slušati i ovu Isusovu Riječ, poruku kojom želi ući u tvoj život. I ne bi trebalo ostati bez odaziva. Posvijestimo si – Isus nam ima nešto važno za reći.

Ako pogledamo ovaj kratki odlomak svetoga Evanđelja veoma lako bismo uočili dvije cjeline. Prva cjelina završava sa Isusovom tvrdnjom u obliku poziva: ‘Ima li tko uši da čuje, neka čuje’. U skladu s tim, započinje druga cjelina. Započinje s ozbiljnim upozorenjem: ‘Pazite što slušate’. Uši su nam veoma važne, ali osim što ih imamo, važno je i kako ih koristimo. Ovaj dio služi kao poveznica koja se nalazi u okviru ciljanih usporedbi izvučenih iz čovjekove svakodnevice.

Za one koji su audio–vizualni tipovi osobe ovaj odlomak svetoga Evanđelja može biti veoma zabavan. Pokušajte zamisliti ovo što Isus govori. Unositi svjetiljku ili svijeću u mračnu prostoriju, a zatim je staviti pod neku posudu ili pod krevet. Dječjim riječima – bit će prava sreća ako nam kuća ne izgori. Dakle, radi se o pogrešnoj upotrebi i očito je potrebno promijeniti način rada. Nije u svijetlu problem, nego u čovjeku koji radi krivo.

Vratimo se još jednom na sliku kako unosimo svjetiljku u mračnu prostoriju. Od potpunog mraka i malo svijetla omogućit će nam da jasnije vidimo i da se bolje snalazimo u prostoriji. U tom trenutku čak i to maleno svjetlo može izgledati kao veličanstvena baklja, jer nam otvara nove mogućnosti. Isusova poruka je veoma jasna – svijetlo je veoma važno i bez njega teško možemo. Prisjetimo se samo da nam je Bog dao sunce. Ne želim se ni pitati kako bi izgledao život na zemlji da nema ovog velikog Božjeg dara. I opet možemo zaključiti da se radi o daru svjetla.

Danas Crkva slavi spomendan svetoga Tome Akvinskoga, prezbitera i crkvenog naučitelja (1225.–1274.). Namjerno sam stavio i godine njegovog životnog vijeka. Radi se o 13. stoljeću, dakle riječ je o srednjem vijeku. Često ćemo i danas čuti kako je upravo ovo doba mračno doba ili mračni srednji vijek, kako se to zna istaknuti. U tom i takvom dobu rođen je, živio i umro ovaj veliki mislilac Crkve. Ne ulazeći u drugo, za svetog Tomu možemo reći da je živio po mjeri Evanđelja, osobito današnjeg odlomka. Darove koje mu je Gospodin darovao iskoristio je Bogu na slavu, a svome bližnjemu na veliku duhovnu korist. Promatrajući njegov život i djelo minimalno možemo reći da je ostavio duboki trag u životu Crkve, te da i danas svijetli svojim svetačkim primjerom. Nije bio svjetiljka sakrivena pod posudu, nego veoma jasno svijetlo koje osvjetljava put i usmjerava prema Bogu. Bio je otvoren Božjim darovima, svoj život je stavio na službu Gospodinu. Zato mu je Gospodin dao još više, baš kako govori sveto Evanđelje.

U duhu današnjeg svetoga Evanđelja, a povezano sa našim vjerničkim životima mogli bismo razmišljati o samim temeljima vjere u našem životu. Sakramentom svetoga Krsta postao si Dijete Božje, obrisao ti se istočni grijeh, postao si članom Crkve. Koliko Božjih darova u jednom činu! Čovječe, pa što ti je još potrebno? Krenimo od temelja, od osnovnoga i vidjet ćemo koliko je još toga pred nama i koliko još možemo.

Sveti Toma Akvinski nam je posvjedočio kako se u teškim vremenima može širiti Božje svijetlo. Bogu hvala, naše doba se ni ne naziva mračno doba. Sada je na nama da budemo svjetlo, oko sebe širimo svjetlo, te svojim životom ne stvorimo mrak.

Vlč. Ivica Zrno, župnik župe “Sveta Ana, majka BDM”, u Laćarku, Srijemska biskupija