SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mirko Mišković: Tražimo Gospodina u otajstvenoj čudesnosti euharistijskoga slavlja

ČITANJA:

1Iv 4,7-10;

Ps 72,1-4b.7-8;

Mk 6,34-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vidje Isus silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.
A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«
A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovijedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.

Riječ Božju tumači fra Mirko Mišković:

Današnji evanđeoski ulomak iz Markova evanđelja stavlja pred nas jednu od najpoznatijih evanđeoskih zgoda: Isus hrani obilno mnoštvo tek s nekoliko kruhova i riba (pet kruhova i dvije ribe). Ovome tekstu prethodi izvješće kako je za Isusom hrlilo mnoštvo ljudi za koje je Isus vidio da su ovce bez pastira te ih je, sažalivši se nad njima, poučavao. Sam opis čuda hranjenja mnoštva vrlo je zanimljiv: evanđelje nam nigdje ne govori kako se zapravo to dogodilo. Katkada čujemo da je Isus umnožio kruhove što bi pretpostavljalo da je od pet izveo puno kruhova, međutim, evanđelje to ne spominje. Iz grčkoga originala evanđelja proizlazi kako je Isus pet kruhova stavio pred (παρατίθημι) mnoštvo. O čemu se, dakle, radi?

Još su oci u kršćanskoj starini u ovom evanđeoskom izvješću prepoznali zapravo „euharistijsko“ izvješće, izvješće koje ne govori toliko o kruhu svagdanjem koliko o kruhu nadnaravnom. I doista, prije nego što će Isus staviti pred mnoštvo pet kruhova, evanđelist piše kako je uzeo, blagoslovio, razlomio i dao. To su oni isti glagoli koje nalazimo u izvješćima o posljednjoj večeri i to su oni isti glagoli koji se svakoga dana izgovaraju u euharistijskoj molitvi, u izvješću o ustanovljenju euharistije. Pa u ostalom i cijeli ovaj događaj podsjeća na euharistijsko slavlje: već je naznačeno kako je Isus najprije poučavao mnoštvo, u čemu možemo prepoznati paralelu sa službom riječi, a potom su blagovali, u čemu prepoznajemo euharistijsku službu, što su od početaka do danas dva glavna dijela euharistijskoga slavlja.

Ovo evanđeosko izvješće tako nas ne vraća u prošlost, u neki čudesni događaj koji je naš Gospodin učinio prije dvije tisuće godina, nego nas veže upravo uz sadašnjost, uz euharistijsku stvarnost. Isus stoljećima hrani gladno mnoštvo otajstvenom hranom svoga tijela i krvi. Isus također poučava mnoštvo koje bi bez njega bilo kao stado bez pastira. Euharistija je velika gozba Gospodnje ljubavi na kojoj se svi mogu nasititi Gospodina upravo u neznatnosti hrane, u neznatnosti prilika kruha i vina. Euharistijska je gozba i slika one vječne gozbe, gozbe konačnih vremena kada će se dar spasenja očitovati u potpunosti, što biblijski mentalitet rado opisuje slikom velike gozbe za Gospodnjim stolom.

Neka nam današnje evanđeoske riječi budu i poticaj da Gospodina ne tražimo prvenstveno u nekakvim izvanjskim čudesnim događajima – što je velika napast među vjernicima svih vremena – nego upravo u onoj otajstvenoj čudesnosti euharistijskoga slavlja. Gospodin nas i danas želi nasititi svojim kruhom i poučiti svojom riječju: radosno se odazovimo tom pozivu.

fra Mirko Mišković, TOR, župni vikar u Belišću