SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krešimir Šaf: Budimo ustrajni u pouzdanju u Boga bez obzira na situaciju vidljivu našim očima

ČITANJA:

Suci 13, 2-7.24-25a;

Ps 71, 3-6ab.16-17;

Lk 1, 5-25

Tekst evanđelja:

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«

Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, za-nijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.«

Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Šaf:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

Upravo ovim tekstom evanđelist Luka jednim profinjenim stilom upoznaje svakog vjernika, čitatelja Svetog pisma s likovima Elizabete i Zaharije te s Božanskim zahvatom u njihovom životu, onakvim zahvatom kakav smo mogli doživjeti na nekoliko mjesta i u Starom zavjetu. Donoseći povijesni kontekst, kroz nekoliko prvih redaka saznajemo tko je vladao Judejom u to doba, tko su bili Zaharija i Elizabeta, kakvog su ekonomskog i religioznog statusa bili te kakav im je bio život. Pravednog i besprijekornog života, poštujući sve zapovijedi i odredbe Gospodnje, Luka želi naglasiti da su ovi ljudi na pravom putu tj. da su odabrali pobjedničku stranu u povijesti spasenja. Međutim, tragedija koja je dio njihovog predanog života jest činjenica da nisu mogli imati djece. Unatoč tome, nisu okrenuli pogled od Boga te su pokazali da ponekad neispunjene molitve nisu razlog da se iste te molitve utišaju, da se predanost i vjernost Bogu zatome nego da se nastavi i ne predaje u toj borbi za spasenje.

Naime, bračni parovi koji su imali potomstvo bili su znak Božjeg blagoslova te su bili na poseban način čašćeni u društvu kojem su pripadali. Nasuprot tome, nemogućnost imanja vlastite djece bio je znak Božje kazne i društvene sramote. Zato evanđelist Luka iznova podsjeća čitatelja da Bog upravlja životima, tako i nastankom novoga kada mi ljudi smatramo da je to fizički nemoguće.

Nakon anđelovog pojašnjenja Božjeg zahvata u Zaharijin život, imamo njegov ljudski odgovor, sličan odgovoru Abrahama iz Knjige postanka kada mu je obećana zemlja koju će zaposjesti, no on sam ne zna kako će se to dogoditi (Post 15, 8). Zaharija traži određeni znak i u tom traženju je posumnjao. On će dobiti znak, no taj će znak biti i svojevrsna kazna za sumnju koja će se u pravom trenutku prekinuti kada je povjerovao i izgovorio „Ivan mu je ime.“ Riječima sv. Augustina: „Jezik se odrješuje jer se rodio glas.“

Današnji evanđeoski odlomak svakome od nas kazuje da Bogu ništa nije nemoguće. Također da kao vjernici u svojoj ljudskosti ne podlegnemo slabosti duha, da ne posustanemo u bogobojaznosti, poniznosti i pravednosti pred Bogom i ljudima. Iako bismo s vremena na vrijeme pomislili da Bog šuti, da je svoj pogled okrenuo od nas i da nas životne okolnosti vrlo lako navode na sumnju u njegovu prisutnost u našem životu, ovo dvoje pobožnih likova, Elizabeta i Zaharija nas potiču da ustrajemo bez obzira na situaciju vidljivu našim očima. Jer ono što mi gledamo, vidimo onako kako smo spremni sebi predočiti, često i subjektivno, a Božji pogled u naš život je pogled onoga koji voli, čuva i ne ostavlja kao siročad.

Vlč. Krešimir Šaf, župni upravitelj župe Pohođenja BDM u Soljanima i Preobraženja Gospodinova u Strošincima