SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Neven Blažon: Sve što dobro činiš, djeluje na cijeli svijet!

ČITANJA:

Iz 61, 1-2a.10-11;

Otp. pj.: Lk 1, 46-50.53-54;

1Sol 5, 16-24;

Iv 1, 6-8.19-28

Tekst evanđelja:

Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo.

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:

»Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.«

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Božju tumači vlč. Neven Blažon:

Čuli smo danas u evanđelju Ivanovo svjedočanstvo. Mnogi su dolazili k njemu. Dolazili su svećenici i leviti kao neki izaslanici, bili su tu i farizeji, a bili su tu i obični ljudi, neki koji su došli iz radoznalosti i neki koji su prepoznali nešto posebno u Ivanu Krstitelju. A Ivan je samo krstio i propovijedao na obraćenje.

Treća je nedjelja došašća, te smo sve bliže našem najljepšem blagdanu – a to je svetkovina rođenja Isusova. Mnogi ljudi koji inače ne dolaze u crkve, ovih dana dođu. Kako su tada postojali neki izaslanici, tako i danas ima onih koji dolaze iz čiste radoznalosti, iz toga da oni malo prouče taj fenomen, a ima i onih koji su došli samo radi pripreme za Božić. Ukratko, imamo različite razloge da ljudi dolaze na misu, molitve, duhovne obnove i ispovijed. Već je velika stvar da čovjek ima priliku čuti što se to govori u ovom vremenu.

Glavna poruka današnjeg evanđelja je: „Poravnite put Gospodinu!“ Poravnajte putove između sebe i svojih ukućana, prijatelja, susjeda, radnih kolega…. Ali prvo trebamo poravnati jednu veliku udubinu. A ta udubina je da vjeru prosuđujemo prema korisnosti za sebe osobno.

Primjeri. Molitva je vrijedna ako me Bog uslišio onako kako sam si ja zamislio. Misa vrijedi samo ako je crkva lijepo uređena, da se ugodno u njoj osjećam, zatim ako je svećenik zanimljiv, a zbor prekrasno pjeva. Vjeronauk je vrijedan samo ako je mladima „lijepo“. Na radne akcije koje su pripremljene ne idem jer to nije moje i zašto bih ja u tome sudjelovao.

To je udubina „koristi!“ Kako nju poravnati?

Moramo osvijestiti kolika je vrijednost vjere, osoba, onoga što je Bog učinio za mene i da ja činim zajednicu. Vrijednost stvari i osoba ne ovisi o mojoj trenutačnoj emocionalnoj situaciji i koristi koju ću ja imati.

Osvijestimo sebi da je Bog Bog, iako možda ne ispuni moju molbu. Moliti treba i u trenucima unutarnje suše. Misa je nekrvna žrtva koja se vrši prema njegovoj želji „Ovo činite meni na spomen!“ Misa je sama po sebi vrijedna, iako će možda biti u nekoj derutnoj kapelici, s već ostarjelim župnikom koji jedva vidi i čuje. Podučavati vjeronauk i poučavati o nekim kršćanskim vrednotama vrijedno je, iako možda nije „lijepo“. Radne akcije u župi ili mjestu možda meni ne čine direktnu korist, ali tu radimo kao zajednica. Izgubili smo osjećaj zajednice upravo iz razloga „Ja nemam koristi!“

Danas je treća nedjelja došašća i ona se naziva „Radujte se“. Radujmo se što smo uvidjeli tu veliku udubinu „korisnosti“ te se potrudimo da ju poravnamo i približimo se bližnjemu i Bogu.

I zapamti: „Sve što dobro činiš, djeluje na cijeli svijet!“

Vlč. Neven Blažon, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Bednji.