SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Neven Blažon: Zahvaljujemo li Bogu na intervencijama u našim životima?

ČITANJA:

iz Prigodnih i zavjetnih čitanja (str. 179.-189.):

Kol 3, 12-17;

Ps 145, 2-11;

Lk 17, 11-19

Tekst evanđelja:

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Božju tumači vlč. Neven Blažon:

Isusu ususret dolazi 10 gubavaca, devet židova i jedan Samarijanac. Samarijanci su židovima bili krvni neprijatelji jer su bili otpadnici od vlastite vjere. No, bolest je snašla sve, pa su svi u istom košu, bolesni, isključeni iz zajednice i bogoslužja.

Prema Mojsijevu zakonu gubavci su morali biti izdvojeni iz zajednice kako se bolest ne bi dalje širila. Dakle živjeli su izvan naselja, izolirani od ljudi. Morali su hodati u poderanim haljinama, raščupane kose, a kad bi koga susreli, morali su vikati „Nečist, nečist“!

Isusu su izdaleka vikali: „Nečist, nečist“ i zamolili da ih očisti! Rekao im je da se pokažu svećenicima. Po putu su se očistili te im se koža pomladila. Devet židova radosno je otišlo k svećenicima i radosno su pokazali da su se očistili. Vratili su se starom, a nisu prepoznali onoga tko ih je ozdravio.

Jedino se Samarijanac, kad je vidio da se očistio, vratio i bacivši se pred Isusa zahvaljivao mu na ozdravljenju. Daje hvalu Bogu. Jedini on je prepoznao Isusa kao svog ozdravitelja. Jedini on dao je Bogu hvalu na pravi način. Ova devetorica nisu osjećala potrebu da se trebaju vratiti k onomu tko ih je izliječio.

Da malo ovu prispodobu stavimo u suvremeni kontekst.

Jedan par pričao mi je koliko su žarko željeli dijete. Išli su na umjetne oplodnje i kojekamo gdje su mislili da ima nade da dobiju dijete. Na kraju su odustali i prepustili Bogu sve u ruke. Doktor im je rekao da definitivno ne mogu dobiti dijete. Nakon dva mjeseca žena je posumnjala na trudnoću. Medicinska sestra prema nalazima potvrdila je da je žena zanijela, a doktor kad je vidio – nije mogao vjerovati svojim očima. Roditelji su dobili dugo očekivano dijete. Sami su dugo govorili koliko su se molili Bogu, koliko su mu na tom djetetu zahvalni.

I sad slijedi vrhunac priče. Sad kažu, nemaju vremena ići na Misu. Vele: „Malo smo zapustili odlazak na Misu“. Bog im je u nemogućoj situaciji pomogao, i to su sami priznali, a sad mu ne daju dužnu hvalu. I sad se vi čudite kako su ljudi tako brzo zaboravili tu Božju dobrotu.

A sad da vas pitam! Jeste li vi doživjeli sličnu situaciju? Ovo je samo jedan primjer koji sam doživio, a bilo ih je još, gdje je Bog očito intervenirao u ljudski život.

Nakon nekog vremena ljudi zaborave Božju intervenciju i ne znaju reći HVALA TI, BOŽE!

Prisjeti se Božje intervencije u svojem životu. Jesi mu rekao/la hvala? Zahvaljuješ li mu i dalje?

Da ne bi ozdravljenje bilo samo izvana na koži, već da to uđe u tebe kao što je ušlo u Samarijanca.

Vlč. Neven Blažon, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Bednji.