SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Neven Blažon: Unutarnje izlječenje ne mora se očitavati fizičkim zdravljem

ČITANJA:

od dana: Iz 35, 1-10;

Ps 85, 9ab.10-14;

Lk 5, 17-26

Tekst evanđelja:

Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.

I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

Vidjevši njihovu vjeru, reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!«

Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!«

I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.

A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: .»Danas vidjesmo nešto neviđeno!«

Riječ Božju tumači vlč. Neven Blažon:

Jeste li primijetili da smo u današnjem evanđelju čuli dva čuda?

Krenimo redom. Uzet čovjek na nosiljci. Teški invalid. Vidi se da puno znači tim ljudima koji su se za njega brinuli jer su ga donijeli pred Isusa. Nije ga mogla donijeti jedna osoba, već više njih. Uočavamo malu zajednicu koja skrbi o bolesniku. Pretpostavljamo da je to njegova obitelj, rodbina i prijatelji. Ta obitelj bolesnika nije odbacila, ona mu želi pomoći i ima vjeru u Boga da ga može izliječiti! Nevjerojatno su snalažljivi i uporni, toliko da su ga unijeli kroz krov!

Vidite koliko znači kvalitetna obitelj, koja se brine o svojim članovima? Ta obitelj je vjerovala, ta obitelj čini zajednicu. Tu zajednicu mi nazivamo mala župna zajednica, a veća zajednica je ona koja se nedjeljom i blagdanima okuplja na Misi.

U rano jutro želim vas pitati – koliko se vi dajete za svoju obitelj? Koliko se brinete za njezine potrebe? Ne mislim pritom samo na financije, nego na vrijeme – koliko vremena provodimo s obitelji? Kada ste se zadnji put poigrali s djetetom, porazgovarali sa ženom ili mužem? Što ih muči? Kako se osjećaju? Koji su problemi?

Krenemo li dalje… Ako smo iskreni prema sebi, lako se vidi da smo mnogo toga pogriješili u odnosu prema svojoj obitelji, a ako se dalje ispitujemo – onda i prema drugim ljudima i Bogu.

Ovo vrijeme došašća milosno je vrijeme kad smo najbliži s ljudima i pripremamo se za najljepšu našu svetkovinu, a to je Božji sagib među nas. Rođenje malog Bogeka.

Jedna od priprema za dolazak Bogeka je odlazak na svetu ispovijed. Netko će to zaobići, netko će se ispovjediti jer mi smo ‘Rvati katolici‘ (tako nam nalaže običaj) pa to moramo, a netko će stvarno otići potražiti pomirenje s Bogom i bližnjima.

Mnogo puta tražimo čudo od Boga. A zašto ne smatramo čudom kad svećenik u Isusovo ime kaže: „Ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ … To ne smatramo bitnim? Upitajmo se koliko se iskreno kajemo za naše grijehe, koliko shvaćam da sam svojom pogreškom povrijedio/la koga?

Onaj tko je uvidio veličinu grijeha koji je počinio, veličinu boli i problema koje je taj grijeh učinio i donio, a pokaje se, vjerujte da vidi veličinu tih riječi koje izgovara svećenik. Taj osjeća milost koju Bog po svećeniku daje u oproštenju.

Znajte da se unutarnje izlječenje ne mora očitavati fizičkim zdravljem. Uzeti na Isusove riječi nije ustao! To je prvo čudo koje mnogo puta previdimo! Previdimo ga samo zato što mi gledamo ovozemaljski. Točnije, što meni moja vjera može pomoći, što meni Bog može dati, gdje mi koristi u ovozemaljskome životu. Stoga primjećujemo samo drugo čudo, kad je Isus rekao bolesniku: „Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!“

Vlč. Neven Blažon, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Bednji.