SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Majk Rušec: Budimo ustrajni u svojoj molitvi i svjedočanstvu

ČITANJA:

Iz 29, 17-24;

Ps 27, 1.4.13-14;

Mt 9, 27-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus odlazio, pođu za njim dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!« Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.« I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!« Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Neka je hvaljen Bog u vama i u vašim životima, dragi slušatelji dobrog radija za dobre ljude! Kako se pomalo primičemo sredini ovog blagoslovljenog vremena adventa, tako i biblijska čitanja odišu radošću Božje blizine, ali i ozbiljnom zauzetošću na koju nas Bog poziva!

Primijetimo kako slijepci iz današnjeg Evanđelja polaze za Gospodinom tek kada je On „odlazio“. Nismo li i mi ponekad, možda slični ovim slijepcima? Toliko toga nam se nudi u svijetu vjere, a mi čekamo zadnji čas kako bismo nešto realizirali? Stalno – iako pored najčešće zdravih očiju – riskiramo da nam Isus ode…

Dvojica slijepaca iz današnjeg evanđeoskog odlomka žele nam na posebnost ovog svetog vremena  ukazati i svojim zazivom koji upućuju Isusu: „Isuse, sine Davidov, smiluj nam se“! Važno je primijetiti kako ovim naslovom slijepci ispovijedaju i podsjećaju da je upravo Isus Krist obećani Mesija, onaj kojeg su toliko očekivali Proroci, zajedno sa svima bolesnima, opsjednutima, žalosnima…

Nije li i u našem vremenu mnoštvo slijepih, bolesnih i zavedenih? Koliko li je samo potrebna svijest koju su imali dvojica slijepaca, da je Isus „Sin Davidov“!

Slijepci nisu mogli vidjeti Isusova čuda, ali su za njih zasigurno čuli od drugih! Neka i nama to bude snažan poticaj da za Krista svjedočimo svojim riječima i djelima, čak i onda kada nam se čini da nas drugi ne čuju, kao što se to činilo i slijepcima iz današnjeg evanđelja, kada im se Gospodin nije odmah odazvao. U svojoj molitvi i svjedočanstvu moramo biti ustrajni! I nas poput dvojice slijepaca Gospodin potiče da ponajprije iskažemo svoju konkretnu vjeru, i tebe i mene pita: „Vjeruješ li da ti to mogu učiniti“? Tek tada Isus ulazi u naše bolesti, naše slabosti i sljepoće, tek tada nas liječi, i svojom intervencijom nam omogućava da progledamo očima vjere, kojima pogled seže sve do vječnosti!

Neobično je kako Isus nakon ovog čudesnog susreta traži od ozdravljenih slijepaca da nikome ne kazuju što im se dogodilo! Isus ne želi da se pronese glas o njemu kao o iscjelitelju tijela, jer zna da su duša i dar vjere mnogo vrjedniji! Neka nam ostanu u srcima pouke i vrijednosti našega Gospodina, da već na ovom svijetu živimo dostojno njegovog dodira, a jednog dana u vječnosti, da nas dodir Ljubavi izliječi od svake naše sljepoće!

Želim vam blagoslovljen i radostan ovaj adventski dan!

Vlč. Majk Rušec, župni vikar u župi sv. Ivana ap. i ev. Utrina, Zagreb