SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Majk Rušec: Prigrli čvrsto svoj križ i ne puštaj ga, jer vodi u raj!

ČITANJA:

vl.: Rim 10, 9-18;

Ps 19, 2-5;

Mt 4, 18-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

„Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje“.

Dragi slušatelji, kroz ovih nekoliko redaka psalma kojeg liturgija današnjega dana stavlja pred nas, podsjećamo se da sve stvoreno slavi Boga! „Nebesa slavu Božju kazuju, svod nebeski naviješta“, pa kako i mi ne bismo od rane zore hvalili i slavili Boga koji nam dolazi u susret?

More koje Evanđelje spominje, u biblijskom kontekstu je simbol nečeg neistraženog, nepoznatog, nerijetko strašnog i opasnog. Slične situacije mogu se dogoditi i u našim životima! I mi imamo svoja mora i  oluje. Šimun i Andrija u današnjem odlomku Evanđelja također su na moru. I oni imaju životna pitanja, nepoznanice, strahove, baš kao i svatko od nas.

Primijetimo što Isus radi? Isus prolazi. Zanimljiv je ovaj glagol i oblik, ne piše da Isus „dođe“, ili da „dolazi“. On prolazi. Ovo Evanđelje idealno je da nas  pripremi za Advent! Kao da se želi istaknuti – pa Isus je mogao otići i dalje, Isus nije morao stati kraj Šimuna i Andrije, Isus nije trebao stati ni kraj lađe tvoga i moga života. Ali nas je ipak našao vrijednima svoga pogleda, iz razloga koji je samo njemu poznat… baš kao Andriju i Šimuna kojega će kasnije pitati „Šimune Ivanov ljubiš li me više nego ovi? Šimune Ivanov ljubiš li me? Šimune Ivanov, voliš li me? Neće ga pita za izdaju, ne pita ga za grijeh, ne pita ga za prošlost…

Bog koji ništa ne mora, prolazi i poziva iz ljubavi – očekuje to isto od tebe, jer ništa ti i ja „ne moramo“ – osim poput našeg Boga – ljubiti, ljubiti i ljubiti! Isus u lađi susreće dva brata. Božja riječ ukazuje nam na važnost zajedništva. U  istoj smo lađi. Braća smo i sestre u Kristu. Što braća iz Evanđelja čine?  Šimun i Andrija, kaže pisac, odmah ostave mreže i pođu za njim, a  Jakov i Ivan uz mreže – ostavljaju i oca Zebedeja. Ostave izvor egzistencije, ostave one i ono što su voljeli, i pođu za Isusom… Kakva je to Isus bio pojava, kakva osobnost, kakav karakter, kakvo je to bilo lice, zbog kojeg se ostavlja život i otac? Odmah, bez odgađanja. Oni su očito postali zaljubljeni, ludi za Kristom, prepoznali su svoj advent i ispunili njegovu svrhu. Ne žale se, ne bune se, ne prigovaraju, ne moraliziraju, iako gladni i umorni, i u neizvjesnosti.  Zato jer su bili otvoreni – Isus ih otima moru – onome što ih plaši, čega se boje, i vidimo do kuda će ih dovesti, pogotovo Andriju kojeg se danas spominjemo. Andrija završava na križu, kakvom križu? Drugačijem od Isusovog, ali na križu koji ga je doveo u raj, na oltar! Kakvog oblika je tvoj križ, koje ime nosi tvoj križ? Prigrli ga čvrsto, ne puštaj ga! Jer vodi u raj, vodi u nebo! Molimo danas svetog Andriju, da nam izmoli ljubav prema našim križevima ma kakvi oni bili. Molimo ga da nam izmoli vjeru i svetu ludost kojom su on i prvi učenici spoznali svoj Advent i Boga koji prolazi kraj nas –  iz ljubavi.

Neka vam je radostan i blagoslovljen dan!

Vlč. Majk Rušec, župni vikar u župi sv. Ivana ap. i ev. Utrina, Zagreb