SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Kristijan Zeba: Nikada nije prekasno za postati boljim čovjekom
Foto Pixabay cross
Foto Pixabay cross
Tekst evanđelja – Lk 17, 7-10
U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«
Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Zeba:
„Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti“. Ova Isusova rečenica snažna je poruka upućena svima koji žele biti Kristovi. Služiti u poniznosti svoga srca i biti dobar i plemenit prema svakome čovjeku, nije uvijek lako i jednostavno. Ako pritom nekome pomognemo ili ga savjetujemo i pratimo na životnom putu očekujući zauzvrat razne nagrade, priznanja i titule, naši postupci i djela nisu iskreni i urušiti će nas same kao i naše odnose sa drugim ljudima. Najveća nagrada koju čovjek može dobiti zauzvrat kada čini dobro djelo nije novac, bombonjera ili buket cvijeća već beskrajna Božja ljubav koju dobivamo kroz vjeru i ljude koji nas okružuju i čine sretnima.
Odgovorimo sami sebi na slijedeća pitanja: „Jesam li ja u potpunosti otvorio svoje srce milosti Božjoj? Surađujem li ja sa poticajima Duha Svetoga? Ima li u meni uopće poniznog predanja kako bih mogao služiti drugima po Isusovom primjeru?“
Teško je biti iskren i odgovoriti na pitanja koja se otvaraju pred nama samima. Razlog tome je što smo ranjeni grijehom koji nas pritišće i često puta dovodi do stanja da ne činimo dobro jedni drugima iz različitih pobuda, a time ne činimo dobro niti sami sebi. Naše srce ispuni gorčina, oholost, pesimizam, osuda. Potaknimo sami sebe na promišljanje i razumijevanje Isusove rečenice koja je ujedno i misao Evanđelja – “Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti“.
Iako se čini vrlo razumljivo kako se u životu od nas očekuje da iz svog srca širimo iskrenost, poniznost, dobronamjernost i ljubav, ne ispadne uvijek baš tako. Ali čovjek nije savršen, na tome treba ustrajati i težiti popravku pogrešaka i osobnom napredovanju. Želimo vanjštinom dobro izgledati, lijepo se odjenuti, napredovati i biti uspješni u poslu, pa postavimo si te iste ciljeve i kada je u pitanju naše srce i duša. Otvorimo se jedni prema drugima i budimo uzor ostalima koji će krenuti istim našim putem. Nikada nije prekasno postati boljim čovjekom.
Poslovica kaže: „Tko hoće, nađe način, a tko neće, nađe opravdanje“.